Mještani triju ličkih sela morat će se iseliti jer će HEP nakon izgradnje hidrocentrale potopiti njihove domove. Investicija se može opravdati, ali je problem procjena vrijednosti njihovih nekretnina koja je utemeljena na lošem zakonu. No možda je rješenje u jednom drugom zakonu
Gledam neko veče reportažu o pripremama za izgradnju hidroeenergetskog sustava Kosinj i hidroelektrane Senj 2 u dnevniku na TV-u. Riječ je o dva megaprojekta u Lici zbog čega će biti potopljena, kažu, tri sela – Gornje Kosinje, Mlakve i dio Bakovca, a mještani Gornjeg Kosinja izjadali su se kolegama novinarima u reportaži. Kažu, preniska je cijena otkupa njihove imovine.
S tim bi novcem oni trebali sebi organizirati život negdje drugdje, a za one koji nemaju kamo, HEP će izgraditi stambenu zgradu u Perušiću. Međutim, te stanove sadašnji mještani Kosinja (i druga dva sela) neće dobiti u vlasništvo, nego će ih samo moći koristiti do smrti.
Iako je to praktično prisilno preseljenje stanovništva vrlo osjetljiva tema, mislim da možemo opravdati takvu odluku da se u tom slučaju javni interes stavi iznad privatnog jer će hidroelektrana strujom opskrbiti 70 tisuća kućanstava. Nekako su se s tim, čini se, pomirili i mještani tih sela. Uostalom, i Vlada je taj projekt označila strateškom investicijom, ali pojavljuju se, kako ja to vidim, dvije razine problema.
Nitko neće protiv zakona
Jedna je procjena vrijednosti nekretnina, o čemu nešto znam jer sam to pratio proteklih godina. U reportaži se spominju procjene od par stotina tisuća kuna, na što su mještani reagirali burno, no ne treba odmah zbog toga osuđivati procjenitelje. Problem je u Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina koji je nedorečen, na što već godinama ukazuju u Hrvatskom društvu sudskih vještaka i procjenitelja (HDSViP), kao i u tome što u Hrvatskoj nema baze podataka o nekretninama na temelju koje bi se mogle procjenjivati vrijednosti onih koje se kupuje.
Upravo je to, siguran sam, bio veliki problem za procjenitelje u spomenutim ličkim selima koji su se zapravo držali slova zakona. Doduše, HEP je, koliko se zna, najprije išao s prijedlogom prema mještanima da se dogovore, vjerovatno spreman ponuditi i nešto više novca, no i čelni ljudi HEP-a, koliko god vjerovatno suosjećali s mještanima i razumjeli ih, nisu u mogućnosti ponuditi neku normalnu cijenu kojom bi mještani koliko toliko zaboravili na bol zbog toga što moraju napustiti svoje domove.
Naime, zamislimo da HEP mještanima ponudi znatno više novca, USKOK, koji bi možda i zažmirio na nešto malo bolju ponudu mještanima, odmah bi morao (naglašavam morao) reagirati jer bi to bilo protivno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina. I tako se vrtimo u krug – Zakon je loš, nema baze podataka (pogotovo na tom ličkom području), a kako se zadnjih godina mnogi čelnici javnih ustanova i državnih poduzeća boje donositi odluke zbog moguće protuzakonite djelatnosti, tako ni HEP-ovi menadžeri i NO neće ići protiv Zakona, ma koliko on bio loš.
I tu dolazimo do druge razine problema, ali možda i do rješenja. Naime, ovo nije slučaj u kojem nekome oduzimamo komad zemlje da bismo izgradili cestu, a on ostao i dalje tu živjeti. Kada se od nekoga oduzima zemlja, tu je jedan drugi Zakon – o izvlaštenju i određivanju naknade – jasan – naknada mora biti pravična. To znači da se u obzir moraju uzeti svi faktori koji utječu na život onih kojima se nešto oduzima. Dakle, mora se uzeti u obzir što vlasnik dobija od ceste, a što gubi.
Ima li dovoljno novca?!
Ali u ovom slučaju vlasnici kuća u trima ličkim selima moraju se iseliti te ispočetka organizirati novi život u novoj sredini. Pitanje je hoće li im novac od odštete biti dovoljan za tako nešto. Jer ako im se oduzima imovina i tjera ih se u neke nove sredine, mora im se barem dati pravo izbora da žive tamo gdje misle da bi im bilo najbolje i da u skladu s tim obeštete mještane. Naravno, kad dajemo mogućnost izbora, ne mislimo sad da mogu izabrati, primjerice Pantovčak i dati im novac da kupe na njemu zemljište za novu kuću i prateće objekte, ali je sigurno da se može prihvatiti neki normalan izbor novog mjesta življenja i ponuditi im novac da kupe zemljište i izgrade sve što su imali u svojim ranijim selima.
Ne samo da je to, po mom mišljenju pravedno, nego se na temelju Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, uzimajući u obzir pravičnu naknadu štete za Ličane, može riješiti problem neadekvatne procjene vrijednosti nekretnina.
POST SCRIPTUM
Kada Ličani budu kupovali zemljišta za gradnju kuće i pratećih objekata u novoj sredini, potencijalni prodavači zemljišta neće biti prisiljavani da im je prodaju ako im ne odgovara ponuđena cijena Ličana. To znači da će Ličani s jedne strane biti vezani zakonom države, a s druge strane onemogućeni organizirati sebi novi život zakonom tržišta. A sve to treba uzeti u obzir.