Ima svakakvih muljatora, i uvijek će ih biti, u svim državama i sustavima. Nije naša zemlja u tom smislu ništa lošija od drugih, ali od mnogih zemalja (uređenih, demokratskih i bogatih) lošija je po tome što ne sankcionira muljatore.
U načelu nisam rekao ništa novo, ali ipak bih pisao o tome jer sam na forumu Legalis.hr pročitao priču poslovnog čovjeka koji ima iskustvo poslovanja s tvrtkom koja je otišla u stečaj. Pita on moderatora može li u tom slučaju ista osoba (jedini član društva i jedini član uprave društva) otvoriti drugo društvo izvan EU-a. Taj mu odgovara da nije siguran zato što države izvan EU-a (mnoge, ako ne sve) neće provjeravati povijest poslovanja osnivača tvrtke u toj zemlji, ali na kraju ipak zaključuje da može.
I onda poduzetnik piše kako je njegov kolega čija je tvrtka u Hrvatskoj otišla u stečaj otvorio drugu u BiH. Štoviše, djelatnost je ista, nazivi tvrtki vrlo su slični i, dakako – vlasnik je isti. Piše kako je Pero Perić (izmišljeno ime; nažalost, poduzetnik ne navodi ni njegovo ime ni naziv tvrtke u stečaju) osnivač i direktor tvrtke MRMLJ Zagreb. ‘Ta nam je tvrtka poslala preliminarnu ponudu za isporuku robe X prošli mjesec. Poslije, nakon dogovora, poslala je i čvrstu ponudu za isporuku robe X.‘ No tvrtka MRMLJ Zagreb u blokadi je zbog tristo tisuća eura dugova u bilanci, a od 31. listopada u njoj je privremeni stečajni upravitelj.
Šteta za vjerovnike
Pero Perić također je osnivač i direktor MRMLJ-a Bosna (izmišljeni naziv), tvrtke registrirane negdje u toj susjednoj zemlji malo prije stečaja njegove tvrtke u Hrvatskoj. Petnaestak dana nakon što je hrvatska tvrtka otišla u stečaj poduzetnik je dobio predračun MRMLJ-a Bosna za istu onu robu X koju je naručio od MRMLJ-a Zagreb. Očito su to, zaključio je poduzetnik, dva povezana društva s istim osnivačem, istim direktorom, ali s različitim sjedištem (u EU-u i izvan njega). I sad poduzetnik dvoji jer, ako plati taj predračun pa novac ode na račun tvrtke MRMLJ Bosna, pita se hoće li zbog toga oštetiti vjerovnike MRMLJ-a Zagreb s kojim je, inače, započet taj posao. Sumnja u muljažu i ispravno zaključuje da bi se to moglo utvrditi na temelju Kaznenoga zakona (članka 249., stavka 1., točaka 1. – 4.). Naime, u toj odredbi jasno piše da će biti kažnjen onaj tko u gospodarskom poslovanju izazove prezaduženost ili nesposobnost za plaćanje ili je u stanju prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje koja prijeti ili je nastupila nedopuštenim radnjama. U opisu tih nedopuštenih radnji u Kaznenom zakonu jasno se prepoznaje i slučaj spomenutog poduzetnika koji je svoje poslovanje zbog stečaja tvrtke u Hrvatskoj prebacio u susjednu državu. Za takve i sve druge slučajeve u Zakonu je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ujedno želim posebno naglasiti da nisu svi poduzetnici muljatori jer, naravno, katkad tvrtke odu u stečaj jednostavno zato što im je takva sudbina iako su direktori/vlasnici njima savjesno upravljali kako su mogli i znali, pa takvima treba pružiti novu priliku.
Slučaj treba prijaviti
Poduzetnik se s pravom pita bi li i on mogao biti kažnjen ako bi tvrtki u Bosni platio robu X naručenu od one u Hrvatskoj. Moje je mišljenje da bi svakako mogao biti predmet istrage pravosudnih tijela jer postoji dokumentacija (preliminarna ponuda i konačna ponuda hrvatske tvrtke), a račun je plaćen tvrtki iz BiH. Dakle, istražitelji bi mogli zaključiti da je poduzetnik znao da je robu X naručio od hrvatske tvrtke, a dobio ju je od bosanske kojoj je platio račun. Zato mu je najbolje da prijavi takvog poduzetnika, makar i anonimno, kako bi mjerodavna tijela počela pratiti Peru Perića kao mogućeg muljatora.
I tu je ona razlika između naše zemlje i onih uređenih. Imamo zakon, ali muljatori ga svejedno ignoriraju jer im je to omogućila država.
POST SCRIPTUM
Prije nekoliko godina čuo sam za priču o vlasniku tvrtke koja je otišla u stečaj. Zaista se ne mogu sjetiti o kojem je poduzetniku riječ, ali on je očito bio maštovit jer je izbjegao prijave tražbina mnogih vjerovnika kad je pokrenut stečajni postupak. Naime, mjesec ili dva prije stečaja taj je poduzetnik promijenio naziv tvrtke iz npr. Zemlja u npr. Nebo. Tvrtka Nebo (a zapravo Zemlja) otišla je u stečaj i kad su vjerovnici javno pozvani da prijave svoje tražbine od Neba, mnogo ih se nije javilo jer nisu imali pojma da je zapravo riječ o tvrtki Zemlja. Kad su poslije shvatili, bilo je – pojeo vuk magare, kako bi rekli naši stari. I tu ima elemenata prijevare, samo što bi trebalo dokazati takvu poduzetnikovu namjeru.