Očito je da su brzina donošenja odluka i vrlo izravna komunikacija, dosad neviđena u najvišoj politici, najveća promjena koju su unijeli
Prošlo je pet mjeseci otkad se Donald Trump pobjednički vratio u Bijelu kuću. Zar samo pet? I meni se učinilo da to traje mnogo dulje. Ne samo što nije tražio prvih stotinu dana za 'snimanje stanja', nego je u prvih 150 dana okrenuo naglavačke američku i svjetsku politiku. Potpuno je izmijenio način vođenja i komuniciranja ne samo unutarnje američke nego i globalne politike. Ta se promjena pripisuje njegovu temperamentu i karakteru, ali i izboru suradnika prema kriteriju osobne lojalnosti, kao i imenovanju poduzetnika milijardera na najviše državne pozicije, kojima je povjerio najosjetljivije političke zadaće. Kriterij osobne lojalnosti šefu, zapravo, i nije neka novina u visokoj, pa i nižoj politici. Kao da Bidenovi suradnici nisu bili apsolutno lojalni šefu? Kao da je kod nas kriterij osobne lojalnosti nepoznanica u politici? Ali milijarderi u samome političkom vrhu jesu novost. Naviknuli smo se da oni upravljaju političarima iz sjene.
No predsjednik Trump velike je ovlasti za prvu fazu reforme državne administracije, koja se sastoji u rezanju troškova, povjerio poduzetniku iz sfere visokih tehnologija Elonu Musku, koji je već godinama jedan od nabogatijih ljudi na svijetu. Ministarstvo financija, zaduženo i za carinske režime, povjerio je multimilijunašu Scottu Bessentu, investicijskomu menadžeru koji je svojedobno bio glavni Sorosev menadžer za investicije. Najosjetljivije mirovne pregovore, bliskoistočne i rusko-ukrajinske, povjerio je pak nekretninskom milijarderu i svom golfskom partneru Steveu Witkoffu...
Zasad je još prerano ocjenjivati uspjeh Trumpovih milijunaša i milijardera u politici. Ali prošlo je dovoljno vremena za sagledavanje promjena koje su unijeli. Počevši od samog predsjednika – multimilijunaškoga poduzetnika. Najveća su promjena brzina donošenja odluka i vrlo izravna, čak brutalna komunikacija, dosad neviđena u najvišoj politici, koja je zasad predsjednikov privilegij. Politika je potpuno ogoljena: s najviših razina javno se licitira koliko stoji mir, koliko njegovo održavanje, razmjenjuje se sigurnost za rijetke metale. I prije se mir naplaćivao. Ali iza kulisa. Predsjednik se ne libi u Ovalnom uredu držati lekcije liderima drugih zemalja (ukrajinski Zelenski), prokazivati ih kao lažljivce (južnoafrički predsjednik Ramaphosa), ironično ih podbadati da drže 'vrata zatvorenima' (Macron) ili im s poštovanjem pokazivati da je on ipak glavni (njemački Merz). Najavljuje da će uzeti Grenlad – kako god. To predsjednik političar nikada ne bi rekao. Rekao bi da ide spasiti Eskime. Mene je, primjerice, iznenadila najava da će prihvatiti katarski dar – luksuzni predsjednički zrakoplov Air Force One. Kao, sadašnji je star, a Boeing kasni s isporukom novoga. A i prištedio bi novac američkom proračunu! Predsjednik političar nikad ne bi tako banalizirao i ponizio svoju državu i svoju funkciju. S druge strane, ni sâm predsjednik ne slijedi svoje riječi: nije napao Grenland, nije napustio Ukrajinu, nije napustio NATO, a (zasad) nije uzeo ni katarski predsjednički zrakoplov.
Elon Musk, njegov donedavni šef DOGE-ova tima za racionalizaciju troškova i rezanje državne administracije, najpoznatiji je milijarder suradnik. Sada već bivši suradnik. Ili navodno bivši. Ne postoji političar koji bi mogao napraviti takve rezove u administraciji kakve je napravio hiperaktivni Musk, uključujući razotkrivanje tristogodišnjaka koji su još na popisu za primanje socijalne pomoći. Ali ne postoji ni državna administracija koja bi izdržala Muska dulje od tri-četiri mjeseca. I upravo je toliko trajalo. Nijedan političar ne bi se tako brutalno nakon završetka mandata obrušio na Trumpa kao što je to učinio Musk. Ali dok smo prije desetak dana bili sigurni da je taj sukob istinski i nepopravljiv, liječnici ga tumačili Muskovim dijagnozama i konzumacijskim navikama, danas više ne možemo sa sigurnošću reći nije li i to bio taktički sukob koji će zamagliti Muskov angažman (Starlink) na rušenju iranskog režima.
Bessent vodi tihe pregovore o carinskim režimima nakon što Trump poruši sva pravila, a slična je Witkoffova uloga u mirovnim pregovorima. O rezultatima je u ovoj fazi, dok procesi traju, a novi ratovi počinju, neozbiljno nagađati. Ali nema razloga vjerovati da bi to neki prekaljeni, klasični političari napravili bolje. No, sasvim sigurno, izvedba bi trajala dulje, mnogo dulje. Poduzetnici milijarderi u politici sigurno nisu rješenje. Ali unijeli su novu dinamiku. I dokinuli umjetni misterij politike i diplomacije.
