Promatramo li poljski dugoročni politički i ekonomski razvoj u posljednje 34 godine, od uvođenja političkog pluralizma i oslobađanja od sovjetskog tutorstva, ovi su izbori tek nova epizoda u stabilnom razvoju Poljske kao najuspješnije države postkomunističke Europe
Građanska koalicija bivšeg poljskog premijera i bivšeg predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska na poljskim parlamentarnim izborima statistički nije uspjela pobijediti stranku Pravo i pravda (PiS) Jaroslava Kaczynskog, iako joj se približila na svega pet posto razlike. Ali je ostvarila svoj glavni cilj: širom je otvorila vrata promjeni vlasti u Poljskoj. Zajedno s koalicijom Trećeg puta i Novom ljevicom osigurala je natpolovičnu parlamentarnu većinu i stvorila uvjete da nakon dva mandata upravljanja državom pošalje u oporbu konzervativce J. Kaczynskog iako su oni i dalje, s više od 35 posto osvojenih glasova, najjača stranka u parlamentu.
Politički i medijski EU mainstream, koji je drugi put uzastopno na poljskim izborima izrazito podupirao Tuska (uz istodobno ocrnjivanje Kaczynskog), već je nakon prvih izlaznih anketa požurio pozdraviti nove pobjednike. Jer zaustavili su u europskom političko-medijskom mainstreamu omražene konzervativce iz PiS-a u osvajanju trećeg uzastopnog mandata, koji su oni s europskih mainstream promatračnica vidjeli kao novu diktaturu.
PiS dobiva vrijeme za resetiranje
Mainstream analitičari unaprijed slave veliki politički zaokret Poljske, njezin povratak u Bruxelles koji je financijski sankcionirao aktualnu poljsku vladu, ali i predviđaju da formiranje nove vlade neće biti ni brzo ni jednostavno. Naime, predsjednik Andrzej Duda (PiS) vjerojatno se neće žuriti, nego će najprije ponuditi mandat za sastavljanje vlade PiS-u kao relativnom izbornom pobjedniku, PiS neće bez otpora predavati pozicije koje drži u državi i društvu. Osim toga, koalicija koja dolazi, sastavljena od tri koalicije, toliko je politički šarolika da su programski sadržaj i efikasnost budućeg upravljanja istinski izazov.
I uistinu, gledajući na procese u politički iznimno podijeljenoj Poljskoj s pozicije površne europske politike i isto takvih medija, čini se da je Poljska pred dramatičnim zaokretom i kao da je izbornim rezultatom Tuska i partnera upravo izbjegla put u ponor. No promatramo li poljski dugoročni politički i ekonomski razvoj u posljednje 34 godine, od uvođenja političkog pluralizma i oslobađanja od sovjetskog (ruskog) tutorstva, ovi su izbori tek nova epizoda u stabilnom razvoju Poljske kao najuspješnije države postkomunističke Europe. Bez dramatičnih skretanja. Da, formiranje vlade i preuzimanje vlasti vjerojatno neće biti jednostavno. Ali to je svojstveno zapadnim demokracijama, bez čuđenja ili osude.
Nitko se ne čudi kad Njemačka ili Španjolska po nekoliko mjeseci nakon izbora nemaju novu vladu. Ili kad je Belgija nema godinama. S druge strane, Donald Tusk nije nikakav ruski revolucionar, njemački agent ili LGBT aktivist, kako ga je u izbornoj kampanji prikazivao suparnički PiS, već je umjereni politički narodnjak, koji je kao poljski premijer u dva mandata pridonio njezinu ekonomskom i političkom rastu, a svojom umreženošću s EU-om može u sljedećoj fazi pozicionirati Poljsku kao jednu od politički vodećih država EU-a. I ne, vjerojatni budući premijer Tusk se pritom, zbog unutarnjih političkih odnosa u Poljskoj, neće moći odreći dijela konzervativne ostavštine J. Kaczynskog poput zaštite državne suverenosti i snažnog nacionalnog identiteta kao dijela europskog identiteta. A neće to ni morati jer se nakon centrizma i multikulturalizma Angele Merkel europski pučani počinju vraćati na stare narodnjačke pozicije. U sljedećem razdoblju njihova će politika prema migracijama biti sličnija onoj koju je zagovarao Kaczynsky nego onoj koju je promovirala Merkel. A PiS će dobiti vrijeme da se resetira za novu političku epizodu, za konzervativizam primjereniji duhu vremena, jer široka Tuskova koalicija dugoročno će teško opstati.
Mali primjer iz novinarstva
A na ekonomskom planu nova vlada može samo nastaviti na onome što su joj ostavile sve prethodne – a to je stabilan ekonomski razvoj. Zahvaljujući vlastitoj obnovi nacionalne elite, ali i supstancijalnoj potpori Zapada, osobito SAD-a i UK-a, koji su Poljsku prepoznali kao geopolitički najvažniju državu postkomunističke Europe, poljsko se gospodarstvo vrlo dosljedno transformiralo u tržišno gospodarstvo.
Mali primjer iz novinarstva: dok su 90-ih i početkom 2000-ih novinari iz bivše Jugoslavije intenzivno pozivani u UK i SAD na obuku iz zaštite ljudskih i manjinskih prava, Poljaci su već apsolvirali tečajeve iz poslovnog novinarstva i tržišne ekonomije. Zato se njihovi danas podsmjehuju aktivističkim poukama o ljudskim pravima i slobodama. A u nas su zakržljali i gospodarstvo i slobode.