Pronašao sam presudu Visokog upravnog suda (VUS) donesenu potkraj veljače o ukidanju jednog pravilnika koji je donio čabarski gradonačelnik. Smatram je korisnom objaviti ne samo za lokalne vlastodršce nego i za poduzetnike, pogotovo one manje za koje radi dvadeset i više zaposlenika i koji često u neznanju donose neke interne akte bez konzultacija s radničkim vijećem.
Moram priznati da nisam znao da i za tijela vlasti, lokalna i državna, postoji obveza čelnika unutar službi da se konzultiraju s radnicima pri donošenju pojedinih akata koji se tiču radnika. Naime, prema čl. 140. Zakona o radu (ZOR) radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima na način i pod uvjetima propisanim tim zakonom.
Očito me zbunio dio članka ‘osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave‘ jer sam mislio da se to na njih ne odnosi. Međutim, VUS je bez ikakvih dodatnih objašnjenja prihvatio tužbu jedne službenice u Gradskom poglavarstvu Čabra i donio presudu u njezinu korist. To znači da i tijela državne i lokalne uprave moraju formirati radnička vijeća za neka pitanja.
Presuda korisna za vlastodršce…
Dakle, VUS je ukinuo Pravilnik o unutarnjem redu Jedinstvenog upravnog odjela Grada Čabra koji je gradonačelnik donio u listopadu 2021. godine. Naime, kako je tužiteljica navela, taj je pravilnik donesen u suprotnosti sa ZOR-om. Njime se uređuje unutarnje ustrojstvo, nazive i opise radnih mjesta, kao i prava i obveze iz rada i po osnovi rada za službenike i namještenike.
Dakle, uređuje se sve ono što se tiče i zaposlenika. Stoga je (uz druge propise) trebalo primijeniti članak 150., st. 1. i 4. Zakona o radu i zatražiti mišljenje radničkog vijeća o tom aktu, s tim da mu se da dovoljno vremena da ga prouči i pošalje eventualne primjedbe. S obzirom na to da čabarsko poglavarstvo očito nema oformljeno radničko vijeće, zakonodavac je predvidio i takvu situaciju, pa je poslodavac bio dužan (čl. 153. ZOR-a) konzultirati se sa sindikatom, koji u tom slučaju preuzima funkciju radničkog vijeća.
Međutim, budući da se gradonačelnik nije konzultirao ni sa sindikalnim povjerenikom, tužiteljica je smatrala da je time prekršen i spomenuti čl. 153. ZOR-a. VUS smatra da su zakonske odredbe o radu, tj. članci 150. i 153. prekršeni u tom slučaju jer je ‘u postupku donošenja osporenog općeg akta učinjen propust koji osporeni Pravilnik čini nezakonitim‘ te su tom ‘presudom ukinute sve izmjene i dopune osporenog Pravilnika‘.
Vraćam se na početak. Prije svega, takva je presuda korisna za sve one lokalne vlastodršce u malim sredinama koji inače imaju problema s tumačenjem propisa jer nemaju dovoljno stručnih kadrova (pravnika) koji bi ih na to upozorili. I u ‘Pravdi‘ smo znali navesti primjere ukidanja vrlo važnih akata za lokalne sredine samo zbog benignih propusta u procedurama, a ponekad i zbog bahatog ponašanja lokalnih šerifa. U ovom slučaju, kao što ja nisam znao da se ta zakonska obveza tiče i državnih i lokalnih službi, siguran sam da i u lokalnim sredinama ima odgovornih osoba koje o tome nemaju pojma.
… ali i za poduzetnike
Jednako je važno da to iskustvo iskoriste i poduzetnici. Naime, svi oni imaju obvezu prije svega osnovati radničko vijeće ako tvrtka ima dvadeset i više zaposlenih (uključujući i one zaposlene na određeno vrijeme). Nakon toga to radničko vijeće, bez obzira na to što upravljaju svojim privatnim tvrtkama, poduzetnici moraju pitati ima li primjedbi na pripremljeni interni akt koji se tiče radnika.
Tu je riječ, primjerice, o pravilniku o radu, pravilniku za korištenje godišnjih odmora… I treba upozoriti poduzetnike da tu obvezu ne shvate olako, jer bilo je primjera kad su neki privatni poduzetnici zbog ignoriranja te obveze završili na sudu.
POST SCRIPTUM
Prije godinu ili možda dvije pisao sam o poduzetniku koji je donio pravilnik o radu, a nije se konzultirao s radničkim vijećem. Štoviše, u njegovoj tvrtki ono nije bilo ni oformljeno iako je imao više od 20 radnika, pa se nije mogao ni konzultirati s njim čak i da je htio. Poduzetnik je shvatio da je napravio propust i, da bi se izbjeglo sudovanje, osnovao je radničko vijeće, a nakon toga uz konzultaciju s tim tijelom donesen je novi pravilnik o radu. To je primjer poduzetnika koji donosi akte ne znajući da su suprotni propisima, pogotovo one koji se tiču radnika, jer mnogi poduzetnici misle da, ako imaju svoju tvrtku, o svemu mogu jedini odlučivati.