Prijedlogom izmjene Pravilnika o potporama za osiguranje poljoprivredne proizvodnje ponovno će poljoprivrednici uplaćivati cijeli iznos premije i čekati državu da im dio refundira. Zbog toga će se vjerojatno smanjiti i broj osiguranika, koji je posljednjih godina rastao
Trenutačno je u javnoj raspravi Pravilnik o potporama za osiguranje poljoprivredne proizvodnje koji bi, prema reakcijama poljoprivrednika, ali i prema mome skromnom mišljenju, mogao biti korak natrag nakon nekoliko godina napretka. Zato bih malo o tome pisao jer još ima vremena za popravak.
Nemam podatak o tome koliko je osigurane poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, no to za ovu priču nije bitno. Bitno je da imam podatke od prije nekoliko godina koji su mi potrebni za ono što želim reći: da je posljednjih godina broj polica osiguranja znatno porastao iako smo, ruku na srce, i dalje među zemljama s najnižim postotkom osigurane proizvodnje. A porastao je zbog promjena u državnom sufinanciranju premije iz 2018., kad je Pravilnikom određeno da se sufinanciranje premije sa 65 posto iznosa poveća na 70 posto.
No najvažnije u tim promjenama bilo je da su poljoprivrednici mogli podnijeti zahtjev bilo kada u godini (do tada je bio određen rok) i morali su sami platiti samo 30 posto iznosa premije, a preostalih 70 posto plaćala je država izravno osiguravajućoj kući. Dakle, poljoprivrednik nije morao uplatiti cijeli iznos premije pa tražiti povrat novca od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, što su svi tada pozdravili kao dobar potez Ministarstva poljoprivrede.
Korak naprijed
Sjećam se da sam tada, pripremajući temu o tome, razgovarao s poljoprivrednicima koji su mi rekli da će velik dio njih osigurati proizvodnju. Ja sam bio pomalo skeptičan znajući da poljoprivrednici nisu skloni osiguranju proizvodnje bez obzira na to što su i do tada postojali modeli da im država, županija i grad/općina zajedno sufinanciraju i do 75 posto premije. Doduše, tek u sklopu povrata novca.
Ipak, već te prve godine nakon što su uvedene promjene demantirali su me podaci. Naime, prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje iz rujna 2018. u usporedbi s istim razdobljem 2017., iznos ukupnih premija osiguranja usjeva i nasada porastao je za 51,44 posto. Još veći rast bio je zabilježen u broju ugovorenih osiguranja, od čak 87,40 posto. Kad su pak u pitanju životinje, i tu je rastao ukupan iznos premija osiguranja, i to za 25,01 posto, a broj ugovorenih osiguranja životinja povećao se za 18,36 posto. Ili, da još pojednostavnimo, 2017. Agenciji za plaćanja u poljoprivredi podneseno je 3077 zahtjeva za potporu u osiguranju, sljedeće godine, kad je uveden novi pravilnik, taj se broj popeo na 7011, a 2019. na 9006.
Dakle, podaci od prije nekoliko godina pokazuju koliko je to bila dobra mjera Ministarstva poljoprivrede iako se, ponavljam, i dalje ubrajamo među najmanje osigurane poljoprivredne proizvođače. Zanimljivo je da su i na stranicama Ministarstva poljoprivrede tada napisali kako su te promjene uvedene ‘da bi se još više povećao interes poljoprivrednika za osiguranje i povećao broj ugovorenih polica osiguranja‘.
Korak natrag
Sada se, najnovijim pravilnikom koji je u pripremi, želi sve vratiti na staro. Pa tako jedan poljoprivrednik reagira na tu promjenu riječima: ‘Ako budemo morali plaćati odmah sto posto police uz trenutačno velike inpute u proizvodnji, to će biti nemoguće, tako da ćemo biti prisiljeni smanjiti pojedine kulture koje osiguravamo ili ih uopće nećemo osigurati. To nije rješenje jer nas sve više pogađaju vremenske neprilike i proizvodnja nam je ugrožena.‘
Čitajući sve te primjedbe na e-Savjetovanjima, vidimo da svi odreda traže da se ostavi sadašnji model sufinanciranja premija osiguranja. Svjedoci smo promjene klimatskih uvjeta koji premiju osiguranja, iako to ne zazivam, mogu samo poskupiti, što će biti dodatni uteg poljoprivrednicima. Iako su i sami poljoprivrednici velikim dijelom krivi za štetu koju trpe zbog nevremena jer još nemaju kulturu (da je tako nazovem) osiguravanja proizvodnje, takav potez Ministarstva poljoprivrede, kao što sam naveo, bit će korak unatrag, pogotovo jer su prethodne godine davale ohrabrujuće rezultate.
POST SCRIPTUM
Ima još dobrih stvari koje su uvedene prije pet godina i koje su potaknule poljoprivrednike da osiguravaju svoju proizvodnju. Primjerice, da bi poljoprivrednik zatražio odštetu, do uvođenja i dalje aktualnog Pravilnika morao je pretrpjeti najmanje trideset posto štete. Nakon njegova uvođenja prag je snižen pa je poljoprivrednik imao pravo na odštetu ako mu je šteta bila samo dvadeset posto. Za sada ne vidimo da se tu planiraju neke promjene, a ako se i uvedu, nikad ne možemo znati što će biti sljedeći korak odgovornih.