Čitatelj odvjetnik problematizirao je status odvjetnika po službenoj dužnosti. Smatra ga neravnopravnim u odnosu na druge kolege odvjetnike, ali i na ostale sudionike u sudskom postupku. Iz Vrhovnog suda pak odgovaraju da nije baš tako, a u mjerodavnome ministarstvu ne kažu zašto su upola manje plaćeni
Ugledni odvjetnik pisao mi je predloživši temu plaćanja obrane okrivljenika po službenoj dužnosti. Navodi da su odvjetnici imenovani po službenoj dužnosti slabije plaćeni, a osim toga su isplate njihovih naknada neredovite. Zamolio sam i predsjednika Vrhovnog suda (VSRH) Radovana Dobronića da iznese svoju stranu priče, a i Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
Odvjetnik (ime i prezime poznato redakciji) podsjeća da odvjetnike po službenoj dužnosti imenuje predsjednik suda, ali oni su upola manje plaćeni od uobičajene odvjetničke tarife (donedavno je iznosila trideset posto), što je određeno Pravilnikom koji donosi ministar pravosuđa. Za razliku od njih, piše, svi ostali djelatnici u kaznenim postupcima poput tumača, vještaka i drugih plaćeni su u punom iznosu, a naglašava problem postupka naplate ‘za posao koji i ne smije odbiti‘.
U praksi to izgleda tako da odvjetnik podnese troškovnik koji sud dva mjeseca ignorira, a i nekoliko poslanih požurnica. Čak i predsjednik suda na to ne reagira iako ima rok od trideset dana u kojem mora odgovoriti na predstavku. Naravno, postoje iznimke koje, rekli bismo, potvrđuju pravilo. A kad se napokon donese rješenje, onda se čeka još, ako ima sreće, tjednima, a katkad i mjesecima na plaćanje računa koji je izdan nakon donošenja rješenja.
Drugo mišljenje
Pitao sam predsjednika VS-a je li korektno da je odvjetnicima po službenoj dužnosti upola manja tarifa, pogotovo jer cijeli iznos dobivaju drugi sudionici u postupku. S druge strane, nije li takvo stajalište automatsko stavljanje okrivljenika u podređen položaj u odnosu na tužitelja, pogotovo onih koji su siromašni i nemaju novac za odvjetnika i nije li to u suprotnosti s Ustavom – svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja?
Međutim, predsjednik Dobronić ne slaže se s tom konstatacijom tvrdeći da se odvjetnici ‘sami prijavljuju za takvu vrstu zastupanja, što znači da su suglasni posao zastupanja obavljati prema tarifi koju je utvrdio ministar‘. Podsjeća da su vezani svojim profesionalnim kodeksom i dodaje: ‘Mislim da je to zastupanje u pravilu kvalitetno i da se ne može govoriti o zastupanju prema principu ‘koliko para, toliko muzike‘.‘ Dobronić dalje smatra da ne postoji diskriminacija odvjetnika u odnosu na vještake i tumače jer je ‘postojeća tarifa za vještake i tumače vrlo niska, što je trenutačno velik problem na koji upozorava udruga vještaka, satnica im je negdje na razini satnice majstora ili još niža‘. Zato, zaključuje, navod moga sugovornika-odvjetnika baš i nije osnovan.
Drago mi je da i predsjednik VS-a vidi problem u slabo plaćenom poslu vještaka i tumača, o čemu sam mnogo puta do sada pisao. Inače, jako cijenim predsjednika VS-a Dobronića, vjerujem da je pošten, da zna svoj posao i da ima želju poboljšati rad pravosuđa.
I dalje je pitanje ‘zašto‘
Ali mislim da nisko plaćen posao vještaka i tumača nije opravdanje za upola manje plaćen posao odvjetnika po službenoj dužnosti u odnosu na njegove kolege. Iskreno, i dalje ne vidim razlog zašto bio on bio upola manje plaćen od svoga protivnika u sudnici. Ustav kaže da svi moraju imati pravično suđenje, da je svatko nevin dok se ne dokaže drukčije, ali Ustav također poručuje da svi moraju imati jednake šanse, uključujući i okrivljenike u odnosu na tužitelja. Možda država nastoji uštedjeti novac (jer država plaća te odvjetnike), ali ako svi imaju jednake šanse, onda i okrivljenici trebaju imati jednako plaćenog odvjetnika.
Vjerujem Dobroniću kada kaže da odvjetnici po službenoj dužnosti svoj posao odrađuju bez obzira na visinu naknade, ali smatram da trebaju dobivati punu tarifu. Iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije dobio sam također odgovor u kojem je ponovljeno ono što znamo, ali nije odgovoreno na pitanje zašto je to tako.
POST SCRIPTUM
Ministarstvo je ipak poslalo neke zanimljive podatke. Od početka ove godine do 30. kolovoza ukupan iznos doznačenih sredstava sudovima za odvjetnike po službenoj dužnosti iznosio je 12,3 milijuna eura, od kojih je 8,1 milijun eura doznačeno općinskim sudovima, a 4,1 milijun eura županijskim sudovima. Dobronić priznaje problem kašnjenja isplate naknade odvjetnicima po službenoj dužnosti: ‘Postoje slučajevi u kojima suci ne donose pravodobno odluke o podnesenom troškovniku odvjetnika i to nedvojbeno nije ispravno ni kolegijalno. Na kraju, odvjetnik ipak živi od svog posla zastupanja. U nekim slučajevima vjerojatno je riječ o preopterećenosti suca, koji onda taj posao smatra manje važim i ostavlja ga za poslije. To su situacije kojih ne bi trebalo biti, predsjednik suda mora reagirati ako mu se branitelj po službenoj dužnosti obrati u vezi s tim pitanjem. Nadam se da će toga biti sve manje.‘