Visoki upravni sud nedavno je potvrdio kaznu autoprijevoznicima koju je lani odredio AZTN. Sporazum koji su potpisali autoprijevoznici bio je suprotan Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja iako su oni tvrdili da taj zakon nije mjerodavan u njihovu slučaju
Pročitao sam zanimljivu presudu Visokoga upravnog suda (VUS) Republike Hrvatske kojom je odbačena tužba nekoliko autoprijevozničkih tvrtki u Međimurju protiv Agencije za tržišno natjecanje (AZTN). Ukratko, vlasnici autobusa potpisali su sporazum o podjeli linijskog prijevoza, pa iako su ga smatrali džentlmenskim, njime su gušili tržišnu utakmicu, što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja (ZZTN).
AZTN ih je prije godinu dana kaznio dosta visokim novčanim kaznama, pa su tvrtke (u presudi su samo inicijali tvrtki, pa ih nećemo navoditi iako pretpostavljam o kojima je riječ) odlučile tužiti AZTN VUS-u. Iz presude je razvidno da autobuseri ne skrivaju potpisivanje sporazuma, ali sporno im je to što je AZTN prilikom donošenja rješenja primijenio ZZTN, a ne, kako autoprijevoznici smatraju, Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (ZPCP).
Prema njima, trebalo je primijeniti čl. 40. ZPCP-a, u kojem piše da dva ili više prijevoznika mogu ugovoriti zajedničko obavljanje prijevoza kao kooperaciju i za to dobivaju dozvolu nadležnog tijela koja glasi na sve prijevoznike. Dalje piše da je u ugovoru obvezno navesti koji od prijevoznika je u određenom razdoblju odgovoran za održavanje prijevoza na liniji.
No u AZTN-u smatraju da u ovom slučaju nije riječ o zajedničkom obavljanju poslova i o tome da su se dogovorili da svaki od potpisnika ugovora preuzme odgovornost na linijama u određenom razdoblju.
Nije suradnja, nego podjela
Kao dokaz AZTN ističe članak 6. sporazuma autoprijevoznika. U njemu je navedeno da je cilj sklapanja Ugovora podjela tržišta javnoga linijskog prijevoza putnika u Međimurskoj županiji, s time da su točno definirani omjeri autoprijevoznika A, B i C u obavljanju javnoga linijskog prijevoza putnika na svim njihovim linijama. No, istodobno navedeni poduzetnici obvezali su se trajno obustaviti prijevoz na onim linijama i u onim vremenima kada prometuje tvrtka D.
Drugim riječima, neprometovanjem na određenim linijama koje kontrolira tvrtka D narušeno je tržišno natjecanje jer je time izbjegnuta tržišna utakmica koja bi stanovništvu omogućila izbor kvalitetnije i/ili jeftinije usluge prijevoza, odnosno umjesto suradnje autoprijevoznici su podijelili tržište.
To znači da nije ispunjen uvjet iz članka 40. ZPCP-a, u kojem piše, kako je već navedeno, da je u ugovoru obvezno navesti koji je od prijevoznika u određenom razdoblju odgovoran za održavanje prijevoza na određenoj liniji. U ovom slučaju tvrtke A, B i C su svjesno prepustile tvrtki D neke linije, pa nisu ni odgovorne za njih, što znači da nema ni zajedničkog obavljanja prijevoza, nego je riječ o podjeli tržišta. Pritom ne treba smetnuti s uma da su potpisnici sporazuma definirali i cijene prijevoza. koje su iste za sve, bez obzira na to tko je autoprijevoznik.
Da je riječ o podjeli tržišnoga kolača, a ne poslovnoj suradnji temeljenoj na tržišnim pravilima, smatraju u AZTN-u i zato u toj agenciji nisu primijenili odredbe ZPCP-a, ocijenivši da je riječ o kršenju članka 8. ZZTN-a. U tom članku piše da su zabranjeni svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje koji kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a osobito oni kojima se, između ostalog, izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti te dijele tržišta.
Primjer drugima
VUS je, dakle, prihvatio AZTN-ove argumente o pravilnoj primjeni Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, pri čemu je praktično utvrđeno da u konkretnom sporazumu autoprijevozničkih tvrtki nisu prepoznati elementi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu iako su autoprijevoznici bili uvjereni da je sve urađeno u skladu sa zakonom. Štoviše, kako stoji u presudi VUS-a, autoprijevoznici su se korektno držali tog sporazuma, zapravo podjele tržišnoga kolača, ali su zapravo kršili tržišna pravila.
Mislim da je ovo dobar primjer i drugim tvrtkama, bez obzira na djelatnost, da u sličnom situacijama obrate pozornost na to krše li svojim sporazumima tržišno natjecanje.
POST SCRIPTUM
Taj je sporazum potpisan u veljači 2011., a već sljedeće godine AZTN je odredio kazne autoprijevoznicima, koje je poslije, nakon tužbi protiv AZTN-a, potvrdio i VUS. No Ustavni je sud vratio postupak na početak jer su AZTN, a kasnije i sudovi, propustili priliku objasniti, odnosno utvrditi zašto se u konkretnom slučaju primijenio ZZTN, a ne ZPCP. Nakon toga je AZTN iznio dokaze u korist primjene ZZTN-a, što je sada prihvatio VUS.