Tvrtka je prije dvije godine kažnjena na temelju Pravilnika o izvanrednom prijevozu, iako je on neprecizan. Zanimljivo je da će tek deset mjeseci kasnije Ministarstvo prometa donijeti Mišljenje kojim će precizirati odredbe Pravilnika. No Mišljenje nije obavezujuće
Razgovarao sam s poduzetnikom Mariom Domazetom čija tvrtka Dunavtrans Vukovar prevozi vangabaritne terete. Čovjek je toliko ljut i razočaran u postupanje nadležnih u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture da vrlo ozbiljno razmišlja o prodaji tvrtke i odlasku u inozemstvo. Problem je u tumačenjima Pravilnika o izvanrednom prijevozu od strane nadležnih u Ministarstvu, ali i inspekcija.
Poslao mi je dosta dokumentacije i prepiski s nadležnima. Navodi prvi primjer (bilo ih je kasnije još) kada je inspektor 11. studenog 2020. zatekao vangabaritni teret čiji je prijevoz prijavljen 6. studenog 2020. Teret je prevozila tvrtka iz Srbije koja je bila poslovno vezana s Domazetovom tvrtkom. U nalazu inspektora piše da prijava tereta nije podnesena neposredno pred početak prijevoza, već kako vidimo, nekoliko dana ranije.
Prema proceduri tvrtka od Hrvatskih cesta (HC) traži najprije dozvolu za prijevoz tereta koja se izdaje na mjesec dana, što je i učinjeno 2. studenog. No kako se, neovisno o dozvoli, mora neposredno prije kretanja najaviti HC-u da će prijevoz krenuti, on je prilikom traženja dozvole već i najavljen za 3. studenog. Naime, prema Pravilniku prijevoz tereta treba se najaviti neposredno prije kretanja jer se tada definitivno zna o kojim je parametrima riječ, koje i koliko vozila, koja je kilometraža…
Oštećenje tereta
Međutim, prijevoz tereta nije počeo 3. studenog jer je prilikom utovara došlo do njegovog oštećenja. U izjavi špeditera o oštećenju robe prilikom utovara kao i izjavi operatera nadležnog za prijavu prijevoza (koju imamo), piše da je do oštećenja zaista došlo. Zato je nova prijava prijevoza poslana za 6. studeni, no očito je došlo do komplikacija, pa je prijevoz tereta krenuo tek 11. studenog.
I tu sad dolazi do problema s tumačenjem Pravilnika u kojem nije precizno definirano što to točno znači neposredno, pa je naknadnim Mišljenjem nadležnih u Ministarstvu određeno da je to dva sata prije polaska te da se prijevoz mora, uvažavajući cestovnu infrastrukturu i druge prepreke, izvršiti u roku od 24 sata. Međutim, prijevoznicima nisu bile poznate tada te precizne upute (Mišljenje nadležnih doneseno je tek 3. rujna 2021., deset mjeseci kasnije), nisu ni smatrali da je potrebna nova prijava s obzirom, kako kaže Domazet, da je i sam inspektor utvrdio uvidom u tahograf da vozila nisu bila u vožnji od dana najave do dana prijevoza, pa su prema tome i podaci o kilometraži bili točni. Drugim riječima, vozači vozila za prijevoz vangabaritnog tereta čekali su da se otklone oštećenja.
No u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture nisu smatrali tako, pa su srbijansku tvrtku kaznili s pet tisuća kuna, a njezina dva vozača s po dvije tisuće kuna. Nepreciznost Pravilnika dovela je do toga da svaki inspektor riječ neposredno tumači kako on misli da treba (ima primjera kada su inspektori smatrali da se neposredno može protegnuti na dan ili dva), pri tom (ne)uvažavajući novonastale okolnosti.
Kao da im se voza okolo
Tek će u Ministarstvu, kako sam naveo, naknadno precizirati Mišljenjem što je to neposredno, ali Domazet smatra, a i meni se čini da je tako, da takav akt nema pravnu snagu, jer i prema propisima EU, ali i pravnim tumačenjima, mišljenje nije obavezno. Osim toga, takvo tumačenje Pravilnika nema smisla jer se postavljanjem vremenskog roka najave prijevoza tereta od dva sata (o čemu ne piše u Pravilniku) Mišljenje stavlja iznad Pravilnika, što je besmisleno. Drugim riječima, ako su neke tvrtke kažnjene na temelju Mišljenja, a ne na temelju Pravilnika, u slučaju da tuže državu, vjerovatno će pobijediti na sudu.
Posebna je pak priča o roku od 24 sata koliko je dozvoljeno prevoziti vangabaritni teret. Kao da se vozačima, a i vlasnicima tvrtki baš voza okolo po našim drumovima pa ih baš briga kad će prevesti teret. To su gluposti i tom je roku samo svrha da se tvrtke kažnjavaju. Kako kaže Domazet, što ako se desi nevrijeme ili se probuši guma, neminovno je u tom slučaju da prijevoz uspori ili stane.
Nadležnima u Ministarstvu stoga predlažem da sjednu s predstavnicima tvrtki i izrade novi pravilnik, a ne da svoje odluke temelje na neobavezujućim mišljenjima.