
Kako spriječiti nelojalnu konkurenciju iz trećih zemalja da pobijedi u postupcima javne nabave, staro je pitanje, ali sve se više aktualizira u posljednje vrijeme, pogotovo zato što i na natječajima manje vrijednosti domaćim kompanijama sve više konkuriraju strane. U pripremi je pravilnik o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave, a ima zanimljivih prijedloga.
Tako Jasenka Vukšić, predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH), predlaže dopunu Pravilnika tako da ponuđači dostave dokaz o poštovanju radno-socijalnih propisa, uključujući i kolektivne ugovore (KU), osobito u području isplata plaća. Predlaže da reprezentativni sindikat izda potvrdu ponuđaču o poštovanju kolektivnog ugovora (dobio bi je ponuđač koji već posluje u Hrvatskoj i obvezan je poštovati KU), a onaj ponuđač koji tek želi poslovati u Hrvatskoj (prvi put se javlja na natječaj) treba potpisati izjavu o poštovanju (hrvatskog) KU-a i o tome redovito obavještavati mjerodavni sindikat. Slično predlaže i poznati odvjetnik Mićo Ljubenko, stručnjak za trgovačko pravo.
Teško je provjeriti
Meni se taj prijedlog čini u redu, ali bojim se da može biti problem s kompanijama iz trećih zemalja (primjerice građevinski poduzetnici i SGH često su apostrofirali kompanije iz Kine i Turske) jer se za neke od njih sumnja da svojim radnicima ne pružaju sve uvjete koji su propisani u Hrvatskoj i EU-u. Međutim, pitanje je kako to provjeriti, odnosno što znači izjava neke kompanije da poštuje propisane uvjete za radnike jer se u njoj može svašta napisati, a kako je svojedobno rekla Vukšić, vrlo teško je to sindikatu provjeriti u zemlji iz koje dolazi ponuđač. Konkretno, u pitanju su plaće radnicima i godišnji odmori i trebalo bi definirati Pravilnikom da kompanije iz trećih zemalja dostave dokaz uplate neto plaće u bankama, kao i dokaz o uplati svih davanja državi za vrijeme rada njihovih zaposlenika u Hrvatskoj i EU-u.
U svakom slučaju, problem je velik i trebalo bi ga Pravilnikom barem umanjiti. Problem stvaraju i kompanije koje imaju izdašne državne subvencije, pa zbog toga mogu ponuditi mnogo nižu cijenu na javnom natječaju. No možda može pomoći prijedlog Hrvatske gospodarske komore da se dopuni čl. 22. aktualnog Pravilnika. U tom članku piše da naručitelj mora od ponuđača zahtijevati objašnjenje ponude ako su zaprimljene najmanje tri valjane ponude. Ali samo od onoga ponuđača čija je cijena ili trošak u ponudi za više od dvadeset posto niža od cijene ili troška drugorangirane valjane ponude. Dodatno, Pravilnik propisuje da ponuđač mora objasniti zašto su mu cijena ili trošak ponude za više od pedeset posto niži od prosječne cijene ili troška preostalih valjanih ponuda. Osim toga, naručitelj mora od ponuđača zahtijevati objašnjenje ponude ako se čini da je ona iznimno niska i iz drugih razloga osim onih navedenih.
HGK-ov prijedlog
Malo je komplicirano čitati, ali može se razumjeti. No kao i kod prava radnika, i ovdje postoji mogućnost muljanja jer ponuditelj ne mora navesti da ima državnu subvenciju, a nižu cijenu može pravdati svakako, primjerice veličinom kompanije, zbog čega kupuje naveliko pa materijal dobiva jeftinije. Zato HGK predlaže da se doda novi stavak u čl. 22., koji glasi: ‘Naručitelj će ponuditelju za čiju se ponudu čini da je iznimno niska dostaviti obrasce za analizu cijena na temelju propisane metodologije predviđene Pravilnikom koji donosi ministar u roku od šezdeset dana. Na temelju dostavljene analize cijena od strane ponuditelja iz prije spomenutog Pravilnika, naručitelj će donijeti odluku o prihvatljivosti/neprihvatljivosti ponudbene cijene.‘
To je već konkretnije jer ministar može precizirati koji će se dokumenti tražiti kao dokaz da kompanija može ponuditi cijenu mnogo nižu od ostalih ponuđača. U svakom slučaju, ima još zanimljivih prijedloga i nadam se da će biti razmotreni.
POST SCRIPTUM
U Prijedlogu izmjena i dopuna Pravilnika treba pooštriti uvjete u javnim natječajima jer, kako upozorava Mićo Ljubenko, ostane li u sadašnjoj verziji, neće obvezati naručitelje da moraju bilo što propisati u nabavi u vezi s nelojalnom konkurencijom ponuditelja iz trećih zemalja. Zbog toga će i nakon izmjene Pravilnika ostati jednaka praksa koja je počela izazivati žalbene postupke. Izmjene u tome Prijedlogu usmjerene su na dobrovoljno postupanje naručitelja, što samo po sebi znači da naručitelji neće imati interes preuzeti rizik za dobrovoljnu regulaciju jer ona nije nužna. Bez nje će biti sigurniji u ispravnost svoje nabave.