Predsjednički izbori kao politički kalkulirana priprema za parlamentarne

Kada se jednog dana budu ocjenjivali ovi predsjednički izbori, vjerojatno će biti svrstani u one dosadnije, s najmanje političkog erosa. Tri mjeseca do prvoga izbornoga kruga izbora iskristalizirala su se tri ozbiljna kandidata: aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja brani poziciju, povratnik u političku arenu Zoran Milanović i politički amater s estrade Miroslav Škoro.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u petogodišnjem je mandatu izgubila svježinu novog imena koju je unijela u prošle izbore, a nije uspjela pronaći najbolju sintezu između ozbiljnog državništva i pomodnoga političkog populizma i izgraditi predsjednički profil koji bi joj omogućio da ponovno mirno ušeta na Pantovčak. Njezine ozbiljne inicijative poput Inicijative triju mora s početka mandata, nečinjenjem je ubila Plenkovićeva vlada i već su zaboravljene, a vezivanje uz Plenkovićev HDZ dvostruki joj je mač – donosi čvrstu stranačku strukturu bez koje se teško dobivaju izbori, ali i Plenkovićev teret pred desnim biračima. Nema više ni glavnog motiva njezinih birača s prethodnih izbora – maknuti Josipovića s Pantovčaka i Milanovića iz Banskih dvora. Mediji joj nikada nisu bili skloni, koristili su se i koriste svakom prigodom da je omalovaže. Ali ni ona sama nije štedjela na prigodama i povodima. Kandidatkinja Grabar-Kitarović nema što nova ponuditi biračima. No njezina je najveća prednost što nema ni jakog protukandidata koji bi mogao ponuditi nešto novo.

Milanović najozbiljniji izazivač

Bivši šef SDP-a i vlade Zoran Milanović vraća se u političku arenu kao favorit ujedinjene ljevice, pod geslom – kandidat s karakterom. No upitna je biračka snaga oslabljene i politički pogubljene ljevice čak i kada se ujedini. Njegov je najjači adut medijska potpora. Ni prepoznatljivost karaktera nije sporna. Upitno je, međutim, je li mu taj naglašeni karakter prednost ili nedostatak u izborima. Zoran Milanović jest izraziti borac u politici, ali ima problem što u toj borbi, čim progovori, uvijek više antagonizira i odbija nego što privlači i spaja. No uza sve to – najozbiljniji je izazivač Kolinde Grabar-Kitarović. A vrlo je upitno hoće li njegovi udarci više štetiti njegovoj protukandidatkinji ili njemu samome.

Miroslav Škoro je naoko upjevao u kampanju. Ali tek naoko. Ako pogledate primjerice njegove televizijske angažmane u posljednjih godinu dana, vidi se da je riječ o ozbiljno pripremanom projektu za privlačenje desnijih birača, koje će pecati u Kolindinu bazenu. Uvođenje kandidata iz šoubiznisa u politiku dio je trenda u politički raslojenim državama – od Italije i Slovenije do Ukrajine. No može li to uspjeti u Hrvatskoj? Miroslav Škoro s pratećom strukturom, u postojećoj konkurenciji, s politikom svedenom na šou i PR, uopće nije neozbiljan kandidat. Može oduzeti znatan dio glasova Kolindi Grabar-Kitarović, vjerojatno ne dovoljno da bi ušao u drugi krug, ali dovoljno da bi ispunio cilj o(p)stanka u politici. A to zapravo i jest najzanimljiviji dio ovih predsjedničkih izbora. Okupljanje i strukturiranje političkih opcija za parlamentarne izbore nagodinu oko glavnih predsjedničkih kandidata u ovim je izborima zanimljivije od kandidata samih.

Škoro okuplja suvereniste

Osvoji li Miroslav Škoro respektabilan broj glasova na predsjedničkim izborima, to će dati novi moment razjedinjenim desnim tzv. suverenističkim strankama za ujedinjavanje i zajednički izlazak na parlamentarne izbore. Ma kako prošao na izborima, Zoran Milanović već je uspio ojačati SDP oko kojeg će se, sigurno, na parlamentarnim izborima okupiti šira lijeva koalicija. Osobito će zanimljiv biti utjecaj kampanje i rezultata Kolinde Grabar-Kitarović na unutarnji razvoj u HDZ-u. Već i najvjerniji suradnici poput Šeksa, kako javljaju upućeni medijski izvjestitelji, upozoravaju Plenkovića da bi njezin gubitak izbora bio njegov kraj. No upitno je kako će se dijeliti zasluge za moguću pobjedu – između Plenkovića, koji je nominalni šef stranke, i stožera na čelu sa županom Anušićem, oko kojeg se okuplja desnije ili izvornije HDZ-ovo stranačko krilo.

Bez jakih kandidata i bez jakih političkih nota ovi su predsjednički izbori zapravo politički kalkulirana priprema za one parlamentarne. No postoji džoker koji može pomrsiti račune. To je Mislav Kolakušić, koji je dosad šutio, najavivši kandidaturu za početak listopada. Kao novo lice, uz dobru kampanju i podupiruću strukturu, on može pretvoriti predsjedničke izbore u pravu političku bitku. Ili, ako ta potpora izostane – može postati i još jedan bivši džoker.