Do sljedećeg broja Lidera najveća izborna dvojba u ovoj godini – Donald Trump ili Kamala Harris – bit će riješena. Iako je u objavljenim predizbornim anketama utrka izjednačena, uz blagi prelazak Trumpa u vodstvo, one neobjavljene ankete, čini se, pokazuju drukčije rezultate – uvjerljivu Trumpovu pobjedu. Već nekoliko mjeseci države koje imaju ozbiljnu vanjsku politiku trude se uspostaviti bliskije odnose s Trumpovim timom, računajući na promjenu u Bijeloj kući u siječnju sljedeće godine.
Glavnostrujaški američki mediji mahom liberalno-lijeve orijentacije postupno ipak počinju balansirati svoju pristranost u korist demokratske kandidatkinje, pa će tako i Kamali Harris na CNN-u biti postavljeno pokoje neugodno pitanje. Tradicionalno prodemokratski mediji Washington Post i Los Angeles Times odlukom svojih vlasnika (Jeffa Bezosa i kineskog milijardera Patricka Soon-Shionga) prekinuli su višedesetljetnu tradiciju uskrativši službenu javnu potporu demokratskoj kandidatkinji Harris.
Jednostrani kut informiranja
Oni koji su pratili izbornu kampanju izravno, svjedočili su potpunoj podijeljenosti američkog društva i političkih tabora, potpunoj grubonavijačkoj svrstanosti glavnostrujaških medija uz kampanju Kamale Harris. Mogli su vidjeti kako dvojica izrazitih individualaca iznimnoga intelektualnog i perfomerskog potencijala – Donald Trump i njegov potpredsjednički kandidat J. D. Vance – u bitci protiv okoštaloga oligarhijskog političko-korporacijskog sustava postupno osvajaju ljude na terenu svojim ekonomskim programom, programom povratka sigurnosti, odnosno zatvaranja južne američke granice, zauzimajući se za povratak tradicijskim, konzervativnim vrijednostima; vidjeti kako se Trump snalazi jednako dobro za govornicom Madison Square Gardena i u razgovoru s ljudima u brijačnici u Bronxu.
Mogli su vidjeti i kako takvom generatoru promjena na dulji rok ne može parirati sustav koji stoji iza aktualne potpredsjednice Kamale Harris i njezina potpredsjedničkog kandidata Tima Walza (koji po svome političkom habitusu iznimno podsjeća na Stipu Mesića) niti oni, a osobito Harris, mogu nositi uloge koje su dobili. Kamala Harris svoju je nekompetenciju, sažetu u nekoliko fraza o boljoj budućnosti i radosti življenja, izložila toliko javno da je pred kraj izazivala i sažaljenje. Kao da je ostavljena da pliva sama, pri čemu je najinventivnije što je mogla domisliti usporedba Trumpa s Hitlerom.
Oni koji izbornu kampanju prate u europskim glavnostrujaškim medijima, mogli su dosad pratiti uglavnom narativ Kamale Harris. Oni koji su se pak odlučili informirati iz hrvatskih glavnostrujaških medija, možda imaju dojam da je ključni trenutak kampanje bio kad je Melania Trump ‘pod vrlo neobičnim kutom‘ poljubila supruga Donalda na izbornom skupu u Madison Square Gardenu, a eksperti za govor tijela iz toga odmah iščitali skorašnje probleme u braku. Dijelom zbog takva jednostranog informiranja, većina europskih političara, pa i onih iz redova pučana, strepi od Trumpova povratka u Bijelu kuću. U Hrvatskoj također.
Drugi razlog strepnje objašnjava podatak koji ovih dana Trump ponavlja u svojoj kampanji: dosadašnji su predsjednici SAD-a u 92 posto slučajeva bili profesionalni političari, a u osam posto (politički aktivirani) generali. On je prvi poduzetnik koji je ušao u Bijelu kuću kao predsjednik i sada bi to mogao ponoviti. Strah prolazi i iz toga što političari nisu naviknuti na poduzetnički – mnogo brži, izravan i na rezultat usmjeren – način funkcioniranja sustava i odlučivanja. Toga se jednako boje u Washingtonu, Bruxellesu i Zagrebu.
Najjača karta za partnerstvo
Strahovi su djelomično opravdani. Osvoji li Trump Bijelu kuću, i ekonomski i politički i vojni procesi svakako će se ubrzati, i to u smjeru gospodarskog zatvaranja i tarifnih reciprociteta. Na drugoj strani, novi vjetrovi iz Bijele kuće oslobodit će se samonametnute obveze prema najnelogičnijim dijelovima zelenih i drugih progresivnih politika, uključujući dosadašnje migrantske politike. Nema straha da će Trump uništiti NATO.
Vjerojatnije je da će tražiti njegovo jačanje i veći angažman europskih saveznica, i financijski i vojni. Neće njegovu politiku prema Europi definirati Viktor Orbán, kojega sad spominje u pozitivnom svjetlu. Ali Orbán se potrudio ojačati poziciju. Neće mu balkansku određivati Aleksandar Vučić, ali on gradi ulaz u Bijelu kuću i preko Trumpova zeta Jareda Kushnera. Hrvatska ipak ima najjaču kartu za partnerstvo s novom administracijom – LNG na Krku kao dio projekta ‘Tri mora‘. Pod uvjetom da Plenković to iskoristi.