Najavljivana velika pobjeda ekstremne desnice na europskim izborima ni ovoga se puta nije dogodila. Štoviše, grupacija europskih pučana (EPP) ojačala je za deset mandata, grupacija socijaldemokrata i socijalista (SD) tek je neznatno oslabjela (četiri mandata). No rezultati izbora poslali su poruke upozorenja.
Prvo je upozorenje izborni debakl vladajućih stranaka uz istodobni uspon krajnje desnice u dvije ključne europske države: Francuskoj i Njemačkoj. U Francuskoj je Nacionalno okupljanje Marine Le Pen (čije zaštitno lice postaje mladi lider Jordan Bardella) uvjerljivo porazilo Macronov Preporod. U Njemačkoj je krajnje desni AfD pobijedio sve tri stranke vladajuće tzv. semafor-koalicije (socijaldemokrati, zeleni i liberali), postavši tako druga najbrojnija njemačka stranka u Europskom parlamentu, odmah iza CDU/CSU-a. No važno je na čemu se poražene vladajuće stranke. I u Francuskoj i u Njemačkoj poraz od krajnje desnice pretrpjele su zbog svojih (pro)migrantskih politika te zelenih politika u industriji i poljoprivredi. Dakle, poražene su zbog politika koje ne bi trebale biti imanentne ni socijaldemokratima ni liberalima.
Zelena luđačka košulja
Drugo, ali ne manje važno, geopolitičko upozorenje ovih izbora jačanje je proruskih stranaka, i to različitih svjetonazorskih boja, na istoku EU-a. Odmah nakon izbornog uspjeha vodstvo krajnje desnog AFD-a požurilo je poslati svoju potporu Vladimiru Putinu. Prema broju osvojenih mandata u istočnome dijelu Njemačke (bivši DDR) AfD je postao najjača stranka, spremna za pokrajinske izbore najesen i savezne sljedeće jeseni, ako Scholzova koalicija dotad izdrži. Jednako kao ‘crni‘ AfD, proruske političke sentimente otvoreno njeguje i ‘crveni‘ Smer premijera Fica, koji je na vlasti u Slovačkoj, a relativni je pobjednik i na europskim izborima. Austrijska ‘crna‘ Slobodarska stranka također je pobjednica europskih izbora s perspektivom daljnjeg rasta. Zatim najglasniji Putinov saveznik u EU-u Viktor Orbán, koji je na prošlim europskim izborima još bio ‘plavi‘ pučanin, sada je još među ‘nesvrstanima‘, s najviše osvojenih mjesta i na europskim izborima, a u sljedećem polugodištu predsjeda i Europskim vijećem. U susjedstvu je pak izvaneuropska Vučićeva Srbija…
Rezultati europskih izbora ponajprije upozoravaju na opasne političke procese na istoku i zapadu EU-a. Istočni dio geopolitički preuzima Putin uz pomoć starih političkih sentimenata, energetske ovisnosti i energetskog profita, premošćujući svjetonazorske i političke razlike. Zapad se doveo u stanje unutarnjih svjetonazorskih ratova, i to zbog provedbe zelenih agendi koje su si nekad ozbiljne političke stranke europskog mainstreama same nametnule slijedeći Gretu Thunberg i slične veličine političke misli s aktivističke zelene scene. Pa tako zelenim industrijskim politikama prijete uništenjem europske automobilske industrije i produbljuju europsku ovisnost o Kini.
Zelenim poljoprivrednim politikama uništavaju europsku poljoprivredu i guraju je u ovisnost o Kini, Africi, Južnoj Americi. Migrantskim politikama već su ugrozili europsku sigurnost. Dopisivanjem i izmišljanjem novih i ‘novijih‘ ljudskih prava te prihvaćanjem različitih wokeističkih narativa razaraju kulturne i tradicijske temelje Europe. Najbizarnije je u svemu tome što si je tu zelenu luđačku košulju zapadni politički mainstream sâm svezao. Naime, zelene političke opcije, koje su nekoć krenule s poželjnim programom zaštite prirode, nikada nisu imale političku moć nametnuti svoje agende i dealove. Europski (i šire zapadni) politički mainstream natjecao se u tome tko će ih više prihvatiti, tko će biti ‘progresivniji‘.
Trenutak za politički reset
Znatan pad zelenih na europskim izborima diljem EU-a, a osobito poraz vladajućih stranaka koje su se istaknule provedbom njihovih agendi (Francuska, Njemačka), poziv je birača da je trenutak za ozbiljan politički reset, za povratak temeljnim europskim vrijednostima, osobito imajući na umu što se događa na istoku EU-a. Kad je o Europskom parlamentu riječ, to znači postaviti ljestvicu europskih vrijednosti kao kriterij za integraciju u mainstream i dijela i onih stranaka koje su dosad svrstavane u krajnju desnicu, ako poštuju europske vrijednosti i prozapadnu geopolitičku orijentaciju (testirano na Ukrajini i bliskoistočnom sukobu). Danas je to već Meloni, sutra možda i Le Pen. U protivnome, sljedeći će izbori biti još porazniji. A različiti istočni projekti pokoravanja Europe još bliži cilju.