Skriveni hrvatski porez: cijena izgubljenog povjerenja

Piše: Nina Išek Međugorac

Hrvatskim državnim institucijama vjeruje tek 14,7 posto građana, dok svega 7,5 posto smatra da su kompanije društveno odgovorne

U hrvatskom poslovnom okruženju sve je izraženiji nesklad – s jedne strane svjedočimo rekordnom gospodarskom rastu, a s druge strane sve nižoj stopi povjerenja. Fokusirani smo na brojke, dok nam kroz prste klizi najvrjedniji resurs - povjerenje. Premda se ne vrednuje kroz bilancu, nameće se pitanje - koliko povjerenje zapravo vrijedi?

Iako se smatra temeljnim društvenim i ekonomskim kapitalom bez kojeg nijedno gospodarstvo ne može biti dugoročno održivo, u Hrvatskoj državnim institucijama vjeruje tek 14,7 posto građana, dok svega 7,5 posto smatra da su kompanije društveno odgovorne.

Umjesto da ga jačamo, sustavno ga narušavamo, često nesvjesni da bez povjerenja svaki prosperitet postaje krhka iluzija. Jer nepovjerenje se uvlači u svaku transakciju, odluku i poslovni odnos. Svaki projekt postaje skuplji i rizičniji pa nepovjerenje djeluje poput nevidljive kočnice - usporava  inovacije i investicije, sputava suradnju i ograničava stvarni zamah ekonomije. Francis Fukuyama opisuje ga kao svojevrsni porez na sve oblike ekonomske aktivnosti - porez koji društva s visokim povjerenjem ne moraju plaćati. Jedan od ekonomskih efekata poraza povjerenja ogleda se, između ostalog, i u profitabilnosti hrvatskih kompanija, koja je prema podacima HUP-a 55 posto niža od europskog prosjeka, odnosno 25 posto niža od usporedivih novih članica EU. Jer čak i kada makroekonomski pokazatelji izgledaju dobro, nisko povjerenje u organizacije, partnere i poslovne prakse 'jede' profit.

Jaz sve dublji

U okruženju gdje su rast cijena i pad kupovne moći i dalje najveće brige građana koji sve više strahuju i od uključivanja Hrvatske u ratne sukobe, jaz između institucija, poslovnog sektora i građana postaje tako sve dublji. Značajno povećanje plaća u javnom sektoru, nažalost, nije rezultiralo poboljšanjem korisničkog iskustva, a opada i zadovoljstvo privatnim uslugama - osiguravajućim društvima zadovoljno je tek 27 posto građana, bankama 30,6 posto, a pad bilježe i kafići i restorani te uslužne djelatnosti, vjerojatno pod utjecajem općeg rasta cijena.

Nina Išek Međugorac, komunikacijska stručnjakinja Val grupe

Prema istraživanju Nulti kvadrant koje već šest godina provodi Val grupa u suradnji s Ipsosom, tek svaki deseti građanin vjeruje da kompanije povećavaju cijene isključivo kad je to zaista nužno, a nepovjerljivi su i u pogledu transparentnosti i poslovne etike pa tek rijetki smatraju da svojim korisnicima pružaju sve važne informacije. Sudeći po stavovima građana, kompanije su ostale u okvirima stvaranja profita i brige o vlastitoj koristi i nisu pokazale širu društvenu svrhu koja je njihovim korisnicima i potrošačima itekako važna. Vidljivo je to i u činjenici da, iako četiri od pet građana smatra da je važno kupovati domaće proizvode, svega 11,5 posto vjeruje da trgovački lanci u Hrvatskoj potiču prodaju domaćih proizvoda u odnosu na strane. Veliki raskorak između očekivanja građana i onoga što vjeruju da kompanije doista prakticiraju, može predstavljati veliki izazov u odnosima između poslovnog sektora i javnosti.

Zato, želimo li stvarati otpornije društvo i gospodarstvo, umjesto usmjeravanja na partikularne interese, potrebno nam je integrirano upravljanje. Velike riječi trebamo zamijeniti konkretnim djelima te kroz suradnju, transparentnost i dijalog graditi povjerenje koje se dodatno osnažuje ulaganjem u znanje i kompetencije.

Zanimljivo je da je, u zemlji u kojoj se teško usuglašavamo oko ičega, upravo ulaganje u znanje rijedak pokazatelj konsenzusa, i to već godinama. Čak 83,5 posto građana ulaganje u obrazovanje smatra najisplativijom investicijom, što je važna poruka svim donositeljima odluka. No povjerenje ne može biti rezultat pojedinačnog napora, već je zajednička odgovornost države, obrazovnih institucija te poslovnog i nevladinog sektora. Ono nije emocionalna kategorija, već infrastruktura društva. I tek kad se počne sustavno graditi, otvara se prostor za stvarni napredak.