Čitatelj ima problem zbog sudaranja odredbi dvaju zakona i sad je pitanje koja će od njih prevagnuti. Konzultirao se, kaže, s dvojicom odvjetnika, ali nijedan nije bio siguran što učiniti u toj situaciji. Dvojba je zanimljiva, a možda je mogu riješiti odgovorna ministarstva
Nedavno sam u ‘Pravdi‘ pisao o nasljeđivanju pokojnikove imovine i tome da nasljednik za pokojnikov dug odgovara samo u visini vrijednosti imovine. Drugim riječima, ako je pokojnikov dug viši od ostavljene imovine, nasljednik će izgubiti tu imovinu u korist pokojnikovih vjerovnika, ali neće biti dužan isplatiti preostali dio duga. O tome me je nedavno pitao čitatelj, a s obzirom na to da sam o tome i ranije pisao, nije mi bio problem to mu i reći. Međutim, čitatelj je stekao dojam da sam ja nekakav pravni stručnjak i da o pravnim stvarima znam mnogo toga pa mi se ponovno obratio tražeći od mene savjet što da napravi. Naime, kako piše, konzultirao se s dvojicom odvjetnika jer se Zakon o nasljeđivanju i Zakon o socijalnoj skrbi sudaraju, a s obzirom na to da mu oni nisu znali reći što da radi, obratio se meni.
Napisao sam mu da sam tek mali skromni novinar koji nešto napiše o pravnim temama, ali tek kad se konzultiram s pravnim stručnjacima. Bez obzira na to, problem zaista postoji pa bih iskoristio priliku da apeliram na Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike da sama riješe problem ili daju tumačenje što uraditi u slučajevima kakav je ovaj koji ću opisati.
Jedan u klin, drugi u ploču
Dakle, čitatelj priča da je ostaviteljica umrla sredinom 2015., odnosno prije više od sedam i pol godina. Ostavinska rasprava sazvana je tek u studenome 2021., a vjerojatno je tada doneseno i rješenje. Dakle, ostavinska je rasprava sazvana nakon više od šest godina. Pokojnica je ostala dužna, ako sam dobro razumio, centru za socijalnu skrb dio isplaćene novčane pomoći za određeno razdoblje jer je u međuvremenu umrla, pa je prema Zakonu o socijalnoj skrbi to trebalo vratiti centru.
Nasljednik je tek poslije doznao za to, ali angažirao je odvjetnika koji mu je rekao da se ne brine – dug je u zastari jer je prošlo pet godina. I zaista, prema Zakonu o nasljeđivanju (čl. 59.) zastara počinje najkasnije pet godina od dana kada je (u ovom slučaju) centar doznao za svoje pravo, a to je od dana kad je dobio obavijest da je njegova korisnica umrla, tj. 2015. godine. Odvjetnik je odmah poslao centru zahtjev za otpis dugova zbog zastare, ali iz centra su se pozvali na Zakon o socijalnoj skrbi, u kojem stoji da dug ide u zastaru za pet godina, ali nakon rješenja o nasljeđivanju, a to znači od studenoga 2021. godine. Centar je dao još i rok od osam dana za sklapanje nagodbe i uplate određenoga novčanog iznosa. Dao sam si malo truda ‘preletjevši‘ Zakon o socijalnoj skrbi – i zaista, u članku 294., stavku 4. piše upravo tako.
Čitatelj se konzultirao s još jednim odvjetnikom, koji je također, kaže, ostao zbunjen i nije znao što raditi. Ako odvjetnici, kako tvrdi, ne znaju što raditi, nemam ni ja namjeru nešto filozofirati. Ono što mogu reći je da su oba zakona važeća, što znači da se njihove odredbe jednako primjenjuju, a ako se jednako primjenjuju, onda se svatko ima pravo pozivati na ono što mu odgovara.
Je li ‘lex‘ ili nije?
Međutim, bojim se da bi čitatelj mogao izvući deblji kraj jer se centar za socijalnu skrb poziva na zakon koji je vezan uz njegov rad, što znači da bi se moglo u tom smislu govoriti o lex specialis, odnosno kako to pravna teorija tumači, riječ je o posebnom zakonu koji odstupa i potire (nadjačava) opći zakon (lex specialis derogat legi generali). Posebnost zakona može biti propis pojedine teme, a opći zakon vrijedi i za veći broj područja. Ipak, u ovom slučaju ne možemo govoriti da je cijeli Zakon o socijalnoj skrbi lex specialis, nego je samo ‘problematična‘ jedna njegova odredba koja odstupa od drugih odredbi o zastarijevanju.
Dakle, ako netko od odvjetnika zna i želi razjasniti tu nedoumicu ili ako postoje prijašnje presude vezane uza slične slučajeve, neka se javi. Poruka je i ljudima u spomenutim ministarstvima, ako im ovaj tekst kojim slučajem dopadne u ruke ili im se ukaže na monitoru, da razmotre kako bi se mogla riješiti ta nedoumica.