Dosadašnje sankcije protiv Rusije nisu uspjele postići cilj i osiromašiti je, odnosno umanjiti njezine kapacitete za vođenje rata. Dijelom zato što je ona uvijek bila korak ispred. A dijelom i zato što zapadne države, otvoreno ili ispod žita, same krše svoje sankcije
Na samom kraju mandata petnaest je europskih parlamentaraca potpisalo pismo bugarskog zastupnika Andreja Kovačeva upućeno na adrese petnaest velikih svjetskih i europskih brendova, od Coca-Cole i L‘Oréala do Amazona i Lidla. Pozivaju ih da ozbiljno razmotre svoju politiku oglašavanja u medijima u Bugarskoj i Srbiji koji aktivno šire proruske narative, što je osobito opasno, kažu parlamentarci, uoči europskih izbora.
Kako je otkrilo briselsko dopisništvo Politica, agilni eurozastupnici, pripadnici potpuno različitih političkih grupacija, na čelu s demokršćaninom Kovačevom, kao širitelje proruske propagande posebno apostrofiraju srpske televizije TV Pink i TV Happy. Teško je domisliti kako će to reklame za kremice i čokoladice na srpskom TV-u Happy utjecati na rezultate europskih izbora u Njemačkoj. Pa i u Bugarskoj. Navodno reklame velikih brendova sugeriraju gledateljima da je TV Happy vjerodostojan kad govori o Putinovoj oslobodilačkoj operaciji u Ukrajini, pa će to Jovan prenijeti prijateljici Helgi iz Dortmunda, pa će ona pogrešno glasati… Ili tako nekako. U svakom slučaju, to u biti irelevantno pismo nije osobito dirnulo nijednog od navedenih adresata (jedini je Lidl skrušeno obećao da će se popraviti). Ali postalo je vijest. Pa i u hrvatskim medijima. Vijest u službi izborne kampanje svojih potpisnika.
Događa se upravo suprotno
Međutim, prosječno upućeni čitatelj može steći dojam da je to nešto uistinu važno – pismo petnaest eurozastupnika regionalnim podružnicama velikih brendova. I drugo, može steći dojam da su zapadne sankcije protiv Rusije gotovo neprobojne, ako su najveći problem reklame za kremice, lak i čokolade na proruskim televizijama. No događa se upravo suprotno: sustav zapadnih sankcija protiv Rusije, koji uključuje i zabranu uvoza energenata, ali samo nafte, ne i ruskog plina o kojem je Europa i dalje djelomično ovisna, pred raspadom je. Od početka invazije na Ukrajinu 2022. ruski prihodi od izvoza energenata u stalnom su porastu, i to ne samo zahvaljujući pronalasku novih tržišta već i zahvaljujući prilagodbi novoj dinamici cijena energenata, ali i nastavku prodaje plina europskim državama, koji nije pod sankcijama. Glavni su dobavni pravci ruskog plina u Europi i dalje Turski tok i njegov balkanski produžetak (Bugarska, Srbija, Mađarska), koridor preko Ukrajine do Slovačke, a cvjeta i izvoz ruskoga ukapljenog plina koji se nerijetko prodaje preko posrednika poput Azerbejdžana i drugih prijateljskih država. Glavni su pak kupci Austrija i Italija, ali i Španjolska i Francuska. Primjetna je veza između ruskog plina i proruskih stajališta država koje ga kupuju, bilo zbog ekonomskog interesa bilo zato što drugu opciju nemaju.
To je potaknulo Europsku komisiju da pri kraju mandata počne pripremati sankcije za uvoz ruskoga ukapljenog plina. Ali i Rusija je već pripremila mrežu posrednika koji će njezinu ukapljenom plinu dati svoju etiketu. Azerbejdžan je već najavio da će mu sljedećih godina izvoz plina porasti za tridesetak posto… Ukratko, dosadašnje sankcije protiv Rusije nisu uspjele postići cilj i osiromašiti je, odnosno umanjiti njezine kapacitete za vođenje rata. Dijelom zato što je ona uvijek bila korak ispred. A dijelom i zato što zapadne države, otvoreno ili ispod žita, same krše svoje sankcije, praveći se da to ne primjećuju.
I opet je kriv Pedro
Na kraju, dakako, krivnja za neuspjeh padne na Pedra. Za neuspjeh sankcija, jačanje ruskih vojnih kapaciteta, za njihovu trenutačnu nadmoć u ratu protiv Ukrajine, kao i za širenje ruskog utjecaja u Europi nisu krive vlade koje nastavljaju trgovinu ruskim plinom, glavnim ruskim strateškim oružjem, i bivaju djelomično (pot)kupljene tim plinom. Nisu krivi ni oni koji opstruiraju gradnju alternativnih pravaca plinske opskrbe. Krivi su bugarski i srpski šefovi marketinga Coca-Cole, L‘Oréala, Nestléa i Ferrera koji se oglašavaju u proruskim medijima u Srbiji i Bugarskoj. Da oni na TV Pinku nisu objavili reklamu za čokoladu, Aleksandru Vučiću jamačno bi ponestalo novca za financiranje proruske propagande i onda Pink TV ne bi mogao utjecati na europske izbore diljem kontinenta. Da nisu platili reklamu za lak za kosu Vučićevoj televiziji, Putin bi vjerojatno bio pred porazom. Zato je ‘važno‘ da znamo kako je petnaest zastupnika bez političke težine prozvalo i upozorilo petnaest šefova marketinga bez političke odgovornosti. Da ne bismo upitali tko je zaista odgovoran za to što se sustav sankcija raspada. I što nisu osiromašile, već štoviše – obogatile Rusiju.