Komentari
StoryEditor

Tko upravlja Rusijom, nije jasno, ali to više nije Vladimir Putin

02. Srpanj 2023.
foto Shutterstock
Rezultat Prigožinova pohoda na Moskvu sigurno je njegov vojno-politički kraj i kraj vojne formacije Wagner u njezinu dosadašnjem obliku. Ali to je i početak kraja Putina, koji je tim zaustavljenim pučem osramoćen i oslabljen – car je ostao gol

Tko danas zapravo vodi Rusiju? Pitanje je to koje ostaje otvoreno i nakon što je Wagnerov šef Jevgenij Prigožin zaustavio pokušaj državnog udara dvjesto kilometara od Moskve, a predsjednik Vladimir Putin se nakon dvodnevnog ‘nestanka‘ ponovno obratio javnosti najavivši privođenje organizatora puča pravdi. Naime, rezultat Prigožinova pohoda na Moskvu sigurno je njegov vojno-politički kraj i kraj vojne formacije Wagner u njezinu dosadašnjem obliku.

Ali to je i početak kraja Putina, koji je tim zaustavljenim pučem osramoćen i oslabljen – car je ostao gol. Da bi se razumjela ozbiljnost toga zaustavljenog državnog udara, potrebno je najprije razumjeti što su to (bili) vagnerovci. Spin je ruske propagande da je to (bila) privatna plaćenička vojska Prigožina, bivšega zatvorenika, a kasnijeg oligarha, ironično nazivanoga ‘Putinovim kuharom‘.

‘Ruski svijet‘

Riječ je, zapravo, o vojnoj formaciji za posebne namjene koja je pod izravnim zapovjedništvom ruskoga vojnoobavještajnog vrha, a koja je ratovala za ruske interese od Sirije do afričkih zemalja, provodila specijalne destabilizacijske operacije u drugim državama u sklopu projekta ‘ruskog svijeta‘, uključujući i BiH, Crnu Goru i Kosovo, te je ponijela velik teret ruskih napadačkih ratnih operacija u Ukrajini.

I nije iznenađenje što je u mitskoga zapovjednika te posebne formacije – koja naoko djeluje izvan sustava, a zapravo je produžena ruka samoga političko-vojnoobavještajnog vrha – proizveden Jevgenij Prigožin, koji je u vrijeme osnivanja Wagnera bio osoba od najvećega Putinova povjerenja.

Modelski, Prigožinovi vagnerovci u ruskim su ratovima i specijalnim operacijama bili ono što su u ratnim operacijama JNA i srpskoga vojno-političkog vrha za veliku Srbiju bili Arkanovi tigrovi ili knindže Kapetana Dragana – komandosi koji provode najosjetljivije i često najprljavije operacije prema zapovijedima samog vrha. A na koje vrh poslije može prevaliti odgovornost jer su, navodno, izvan sustava.

Imajući sve to na umu, što se to prošlog vikenda zapravo dogodilo u Rusiji? Najkraće – dogodila se promjena odnosa snaga u vrhu Ruske Federacije koja će nakon nekog vremena izazvati i promjenu vlasti. Još ne znamo tko je ta osoba ili tko je u krugu ljudi koji ovih dana upravljaju Rusijom, ali sigurno je da to više nije Putin.

Taj netko ili ti neki moćniji od donedavnoga ‘cara‘ zaustavili su Prigožina na 200 kilometara od Moskve (a vjerojatno ga prije toga motivirali na pohod), omogućili mu bijeg (vjerojatno ipak ne u Bjelorusiju), uvjerili Putina da amnestira njega i organizatore pohoda na Kremlj dan nakon što ih je proglasio izdajnicima i u strahu zatvorio Moskvu pa da poslije ponovno najavi njihov kazneni progon čestitajući sebi što je izbjegao krvoproliće, optužujući uobičajeno Zapad da je takav rasplet željno očekivao… Osramoćen i oslabljen, Putin je sada u poziciji da provede promjene, ponajprije u vojnom vrhu, i pripremi tranziciju vlasti.

Senzacionalni sos od paradajza

Međutim, previranja u Rusiji potiču nužno i ruske saveznike i ruske protivnike da se prilagode novim okolnostima ili da ih iskoriste za vlastite interese. Kad je o našem susjedstvu riječ, primjetno je zatečena bila Vučićeva Srbija, koja se ponovno nalazi u poziciji da se opredijeli između Zapada i Rusije. U vrijeme najveće neizvjesnosti u Moskvi u Vučićevim, izrazito proruskim medijima udarne su teme bile – strašna prometna nesreća u Jagodini i senzacionalni sos od sezonskog paradajza!

Prozapadna orijentacija bit će izazov i za buduću, sigurno šaroliku vladu u Crnoj Gori čija će okosnica biti deklarativno proeuropske i izrazito prosrpske stranke. Previranja u Rusiji ponajprije su prigoda da se BiH oslobodi čvrstoga monopolističkog zagrljaja Gazproma, a preko toga i presudnoga ruskog utjecaja. Indikativne su pritom dosad najizravnije optužbe američkog veleposlanika u BiH upućene šefu HDZ-a BiH Draganu Čoviću – da opstruira gradnju alternativnog pravca za distribuciju plina.

Upućene su nekoliko dana prije Prigožinova puča. A pod dojmom previranja u Rusiji i politički prkos Milorada Dodika prema Zapadu na neko će vrijeme oslabjeti. Za Ukrajinu to je test na kojem treba pokazati koliko je vojno spremna vratiti okupirani teritorij. Naime, s Putinovim odlaskom, bilo kada i na bilo koji način, aktivirat će se neki mirovni proces (potreban i zbog američkih izbora nagodinu). Ali i nakon Putina Rusija neće odustati od ‘ruskog svijeta‘. S nekim novim Wagnerom i nečijim drugim ‘kuharom‘. 

23. studeni 2024 02:55