Komentari
StoryEditor

Treba li ovlast za reviziju izvještaja o održivosti dati samo revizorima?

18. Ožujak 2024.

U javnu raspravu poslan je Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o reviziji. Prilično teška tema u koju se, iskreno, ne bih upuštao jer moraš biti stručnjak za to područje. Ipak, bih nešto prokomentirao u vezi s novom obvezom revizora – podnošenje izvještaja o održivosti. U ovom slučaju postoje naznake da se revizori favoriziraju u odnosu na druge stručnjake koji imaju akreditacije za izvještavanja o održivosti.

Naime, prema Prijedlogu, revizori bi trebali, osim obavljanja zakonske revizije godišnjih financijskih izvještaja, provjeravati je li poduzetnik sastavio izvještaj o održivosti, kao i to je li napisan onako kako je propisano. Sve je to u skladu s direktivom CSRD (o korporativnom izvještavanju o održivosti), kako tvrdi predlagač izmjena i dopuna Zakona, Ministarstvo financija. U tom smislu revizori će se trebati educirati i dobiti potvrde da mogu raditi i kao revizori izvještaja o održivosti. Iako će neke kompanije morati podnositi te izvještaje već 2025. za ovu godinu, revizori još imaju vremena educirati se za taj posao.

Napredniji sustav

Ipak, dio konzultanata u Hrvatskoj, sudeći prema tvrdnjama udruge privatnog sektora Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (tako je potpisan komentar na Prijedlog izmjena i dopuna), ne slaže se s tim da samo revizori mogu provjeravati izvještaje o održivosti. Udrugu su, inače, osnovali vodeći hrvatski gospodarstvenici da bi poticali održivi razvoj u gospodarstvu, ima više od šezdeset članova, a predsjednik je Marinko Došen iz AD Plastika. Među vodećim ljudima, koliko sam uspio provjeriti, nema konzultanata, već su to ljudi iz prerađivačkog i uslužnog te financijskog sektora, zato njihov prijedlog ne bismo trebali shvatiti prije svega kao zaštitu interesa konzultanata za održivi razvoj, nego prije kao želju za naprednijim sustavom revizija izvještaja o održivosti.

Naime, smatraju da CSRD ne propisuje da samo revizori mogu provjeravati te izvještaje i traže da se te ovlasti daju i konzultantima koji su stručnjaci za održivost. Za razliku od revizora, koji tek trebaju proći edukaciju, mnogi spomenuti stručnjaci uložili su u vanjske certifikate i ‘zasigurno posjeduju puno veće znanje o toj temi od revizora‘. Drugim riječima, ‘licenciranje za obavljanje vanjske provjere samo ovlaštenih revizora uz obvezu dodatne edukacije potrebno je izjednačiti s licenciranjem organizacija (privatnih konzultanata) koje imaju znanje o održivosti uz obvezu dodatne edukacije o reviziji‘. Naglašavaju da je u CSRD-u navedeno kako je zapravo ‘poželjno poduzećima ponuditi veći izbor neovisnih pružatelja usluga provjere izvješćivanja o održivosti‘.

Skupa usluga

Dakle, u udruzi uopće ne osporavaju mogućnost da revizori sami provjeravaju izvješća, ali traže da se ta ovlast proširi i na stručnjake na tom području koji nisu revizori. Razlog nije samo u tome što treba biti pravedan prema svim akterima koji pretendiraju na takav posao, nego i u ekonomskoj računici kompanija članova udruge. Naime, kako navode u svom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o reviziji, ako se daju ovlasti samo revizorima, osim što će se u nepovoljan položaj staviti dio konzultanata, u isti takav položaj doći će i korporativni sektor koji će biti dužan pribaviti vanjsku provjeru izvještaja o održivosti. Kako će ponuda takvih stručnjaka, prema predloženom zakonskom rješenju, biti manja, već se sad, tvrde, stvara pritisak na one koji će to moći obaviti, zbog čega će potražnja biti mnogo veća od ponude te će se ionako veliki troškovi za korporativni sektor još povećati.

Iako ne namjeravam zauzeti stajalište u ovom slučaju, mogu barem reći da mi se ti argumenti čine razumnima. Zato smatram da bi bilo dobro kad bi predlagač izmjena i dopuna razmotrio i prijedlog zakonskog rješenja udruge koja promiče održivi razvoj pa, ako se ne slaže s njim, neka onda iznese protuargumente. 

 

POST SCRIPTUM

Dobili smo lijepu vijest od Irene Ščurić o kojoj smo pisali prije dva tjedna. Da podsjetim, ta bivša poduzetnica ostala je bez mirovine zbog nemara javnog bilježnika Igora Martinovića, koji je u međuvremenu također otišao u mirovinu. Nije ju odjavio s mjesta direktorice poduzeća od 1. siječnja 2021., što znači da je cijelo vrijeme bila upisana kao direktorica, pa joj je prijetila još i ovrha zbog neplaćenih poreza i doprinosa posljednje tri godine. Tu je zavrzlamu bilo teško riješiti, no kako nam je tada rekla, ljudi u mjerodavnim institucijama radili su na tome da se ta nepravda ispravi. I doista, prije nekoliko dana poslala nam je informaciju da je sve riješeno. Baš nam je drago, želimo joj da dugo uživa u mirovini.

26. svibanj 2024 03:23