Obično u svojim kolumnama ne preporučujem filmove ili serije. I svakako sam odgledala profesionalno mnogo bolje napravljenih dokumentaraca i dokumentarnih serija nego što je to britanska miniserija 'Trump: Jedan američki san' (Trump: An American Dream), napravljena još prije dvije godine, ali nikada tako gromoglasno reklamirana. No kako sam je krenula pogledati preko vikenda (ima na Netflixu), bez osobitih očekivanja – tako sam gotovo u dahu odgledala sve četiri epizode.
Nisam naučila nešto što već nisam na neki drugi način (sa)znala o Donaldu Trumpu. Ali serija je jedan od boljih priručnika za razumijevanje biznisa i poduzetništva na američki način, dakle u njihovu arhetipskom modelu, za razumijevanje njihova odnosa s politikom i presudne uloge PR-a i marketinga u tome lancu. I sve to vidite u realnom vremenu, na stvarnoj osobi koju svi poznajete, na Donaldu Trumpu, a zahvaljujući tome što je od svojih prvih koraka u biznisu, s jedva navršenih 25 godina, pa do završnog ulaska u Bijelu kuću, bio pod svjetlima reflektora i praćen okom kamera. Vidite kako je nastajao, kako se mijenjao i kako je nastao današnji Donald Trump, korak po korak bez naknadne pameti.
Publicitet i polarizacija javnosti
Upravo ta mogućnost sagledavanja razvoja jednoga vrhunskog poduzetničko-političkog projekta koji je pritom najvećim dijelom sam svoj majstor, s ključnim iskušenjima na tom putu, razlog je zbog kojeg vjerujem da ova miniserija može biti iznimno korisna svakome tko se bavi ili želi baviti poduzetništvom, biznisom ili politikom. Iznad svega: zbog razumijevanja osnovnih pravila prema kojima funkcionira taj svijet. Jedno je kada vam konzultanti ili gurui tumače koliko je važno za uspjeh u poduzetništvu ili politici imati viziju, a potom i ostvarivi plan. Drugo je kad vidite kako mladi Donald (prije tridesete godine), koji želi nadrasti oca Freda, uspješnoga građevinskog poduzetnika koji je velik novac zaradio gradeći socijalno prihvatljive stanove po rubnim četvrtima New Yorka, odluči da će on napraviti luksuzan hotel u središtu Manhattana. I zapne mu oko za poznati hotel Commodore uz njujorški Central Station, koji odluči rekonstruirati, učiniti modernim, napraviti od njega priču. Ali nema čime. No tu ulazi u igru njegova sposobnost korištenja ljudi dogovaranja: korištenja očevih veza s gradskim vlastima za (suspektni) oprost poreza, prodaja vizije bankama, a potom i korporaciji Hayat. I potkraj osamdesetih nekadašnji je Commodore osvanuo u novom ruhu kao Trumpov Grand Hyatt, ostakljene fasade, što je izazvalo ogromne prijepore među arhitektima, a Donaldu Trumpu osiguralo prvi ozbiljan publicitet. Sve što je otad napravio u biznisu i politici počiva na publicitetu i polarizaciji javnosti. Zato je ova miniserija i sjajan tečaj o korištenju PR-a u stvaranju poduzetničkog i političkog uspjeha.
Isplativa kupnja zraka
No dok je on to radio, iz svoje glave, bez PR agenata i savjetnika, to se još nije zvalo PR. Bio je samo malo čudan. Kad je odlučio sagraditi Trump Tower, svoj zaštitni znak u New Yorku, najprije je kupio pravo na korištenje zraka oko budućeg tornja, da trajno osigura pogled. Vidite kako ga voditeljica poznatog šoua tada, u realnom vremenu blijedo gleda dok joj tumači zašto kupuje zrak oko nečeg što definira kao najkvalitetniju lokaciju u New Yorku. Dok su se drugi bavili graditeljskim detaljima tornja, Trumpova je glavna misao bila kako osigurati da njegov toranj dođe na naslovnice vodećih svjetskih medija, znajući da to osigurava prodaju. I uspio je – jedna zgrada u New Yorku postala je svjetska medijska atrakcija, a četvorni metar prostora u njoj – najskuplji na svijetu. Put prema megauspjehu, ali i megapadu bio je otvoren.
Svašta se još može bolje razumjeti iz ove britanske miniserije o aktualnom američkom predsjedniku: kako su kasniji politički suparnici (Trumpovi i Clintonovi) u određenim trenucima bili interesno isprepleteni u pridobivanju pozornosti javnosti, kako je moguće iz vlastitog bankrota napraviti profitabilan brend, kako je birati suradnike za uspjeh, u kakva iskušenja dovode moć i novac pa i kako regulirati bračne odnose? Ima li mjesta za bilo kakve vrijednosti u svemu tome? I politički protivnici i politički pobornici D. Trumpa u njoj mogu naći argumente za svoja stajališta.
Jedina je preporuka: barem dva dana poslije toga ne gledati domaće političke debate. Da, ondje to zna biti površno i prljavo. Ali ovdje je tako jadno i tako ispod razine.