Ovo je povijesni trenutak kojeg smo čekali i predstavlja zadnju stepenicu prije uvođenja eura. Sada će HNB imati „službene stolice“u ESB-u, a ESB će nadzirati naš bankarski sustav. U ERM II ćemo biti oko između 2 i 5 godina te ćemo time ispuniti moja očekivanja da će Hrvatska biti zemlja s eurom do 2025.
Najkraće u ERM II je bila Slovenija, 2,5 godina a najdulje Latvija 10 godina. Ulazak u ERM II jer rezultat dobrih makroekonomskih politika, zdravog financijskog sustava te rasterećenja ekonomije koje smo provodili. Određen je središnji paritetni tečaj 1 euro=7,53 kune s fluktuacijom +-15%. On je važan zbog buduće konverzije kuna u euro jer će utjecati na one koje su štedjeli u kunama ali i one koje imaju kunske kredite.
Euro će donijeti brojne prednosti ekonomiji:niže kamatne stope na kredite, jačanje konkurentnosti u turizmu, jačanje investicijske klime. Gubimo monetarni suverenitet za kojeg je i pitanje koliko smo ga imali s obzirom da smo bili najeuroiziranija država Europe. Cijene neće rasti jer je empirijski dokazano da cijene u zemljama koje su uvele euro su rasle tek za 0,23% što je niže od godišnje inflacije u hrvatskoj koja iznosi oko 1%.
Plaće neće opadati jer one ovise o produktivnosti rada zaposlenika, rasta u djelatnosti ili grani. One mogu tek psihološki izgledati manje jer ćemo na račun plaće od 7,5 kuna dobiti tek 1 euro. U svakom slučaju ovo je povijesni moment gdje sada uvođenje eura ovisi o nama samima i nadajmo se da će Hrvatska uspjeti uspješno odgovoriti na turbulentno ekonomsko razdoblje koje je pred nama jer isključivo o tome ovisi koliko brzo ćemo uvesti euro kao službenu valutu.