Slučajno sam naletio na tekst o tome kako se upravitelji zgrada žale na vjerojatne buduće obveze koje bi im se nametnule Zakonom o tržištu toplinske energije. Naime, bude li izglasan u Hrvatskom saboru sadašnji Prijedlog izmjena i dopuna tog zakona, upravitelji će dobiti novu djelatnost – održavanje sustava grijanja, a da to nisu htjeli.
Na eSavjetovanju našao sam taj Prijedlog, kao i komentar tvrtke Zapad-stan koja se bavi upravljanjem zgradama. Bio sam već gotovo odustao od čitanja jer su i Zakon i drugi tekstovi puni kojekakvih teško razumljivih stručnih i inih izraza, ali s obzirom na to da me cijela priča zaintrigirala, uložio sam dodatni napor, maksimalno angažirao ono malo vlastitih moždanih vijuga, i čini mi se da sam ipak shvatio problem.
U nastavku ću, kako priča bude tekla, objašnjavati pojmove da bi i čitatelj shvatio. Dakle, prema Prijedlogu izmjena i dopuna upravitelji onih zgrada sa samostalnim toplinskim sustavom (novije zgrade u kojima svaki stan ima svoje brojilo) morat će preuzeti ulogu krajnjega kupca toplinske energije. Dakle, kupac toplinske energije nije vlasnik stana (kako sam ja mislio), nego onaj koji od opskrbljivača kupuje energiju.
Ne zakonskoj prisili
E, taj kupac obračunava i raspodjeljuje troškove toplinske energije na krajnje kupce (vlasnike stanova kojima ispostavlja račune) te održava unutarnje instalacije grijanja u zgradi, što uključuje sve zajedničke instalacije grijanja, osim onih koje se nalaze unutar stambenih/poslovnih prostora.
Do sada je to najčešće bilo organizirano tako da su distributer, opskrbljivač i kupac toplinske energije jedna te ista pravna osoba (npr. Gradska plinara Zagreb), ali iz nekoga nepoznatog razloga sad će tvrtke koje se bave upravljanjem zgradama morati raditi dio tog posla. Na to je reagirala tvrtka Zapad-stan, koja traži da se u čl. 6. izmijene stavci 7., 9. i 10. Umjesto zakonske prisile smatraju da je bolje rješenje takvo da upravitelj zgrade ne mora zakonom biti određen kao kupac toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, već da odredba glasi da upravitelj može biti kupac toplinske energije ako o tome sklopi ugovor sa zajednicom suvlasnika. Također podsjećaju da su dosad najčešće opskrbljivači bili i kupci toplinske energije, pa je nejasno zašto bi za samostalne sustave ta obveza morala zakonom prijeći na upravitelja. Kao jedan od razloga zašto se u toj tvrtki protive takvom rješenju jest to što je nametanje obveze upravitelju da se bavi djelatnošću kupca neustavno s obzirom na to da krši temeljnu slobodu poduzetništva, jer je izbor djelatnosti kojom će se poduzetnik baviti osnovna tržišna sloboda. Zato bi se to pitanje trebalo riješiti tako da se uzme u obzir volja ugovornih strana.
Još je važniji razlog, da tako kažem, praktične naravi. Naime, upraviteljima se nameće obavljanje dodatne djelatnosti koju nikada nisu obavljali i za koju većina njih nema odgovarajućega stručnoga kadra, a ni znanja ili iskustva u obavljanju te vrste poslova.
Kršenje tržišnih sloboda
Prihvate li upravitelji ulogu kupca toplinske energije, morat će se brinuti o održavanju samostalnih toplinskih sustava. Nametanje obavljanja određene djelatnosti za koju upravitelj nije registriran, u ovom slučaju pretvaranje upravitelja koji je registriran za poslove upravljanja u kupca toplinske energije, što je sasvim druga djelatnost, nije ništa drugo nego očigledno kršenje osnovnih tržišnih sloboda jer djelatnost kupca toplinske energije nema nikakve veze s upraviteljevom osnovnom djelatnošću.
Tako kažu u Zapad-stanu, a sudeći prema reakcijama na drugim portalima, jednako razmišljaju i neki drugi upravitelji zgrada. I ja mislim da imaju pravo jer, prihvate li se izmjene, bit će to dodatni nametnuti troškovi tvrtkama kako bi angažirale kadar i same se obučile za posao o kojem do sada nisu ni sanjale.
POST SCRIPTUM
U Zapad-stanu također predlažu da se razmotri uklanjanje ili izmjena svih odredbi kojima se određuje da se u sredstvima zajedničke pričuve akumulira novac prikupljen od naknade za nekakvo poticanje učinkovitosti grijanja. To je u koliziji sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji je organski zakon, tj. zakon višeg ranga, kažu u toj tvrtki. Naime, tim je zakonom propisano da su sredstva zajedničke pričuve zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine te su namijenjena za pokriće troškova održavanja nekretnine, a ne za poboljšavanje učinkovitosti grijanja. To je vrlo nejasan cilj, upozoravaju u Zapad-stanu, te je nejasno što uopće treba obuhvaćati.