Američki međuizbori sljedećega tjedna naznačit će smjer u kojem bi sljedeći predsjednički izbori u Americi mogli ići. Rezultat međuizbora bit će važan pokazatelj čiji kandidat ima veće izglede: demokratski ili republikanski
Sljedećeg utorka Amerikanci izlaze na srednjomandatne (midterm) izbore za Kongres. Točno na polovini predsjedničkoga mandata birat će sve zastupnike Donjega doma Kongresa i trećinu zastupnika u Senatu. I dok je za aktualnu administraciju i državljane SAD-a važno i hoće li demokrati zadržati (tijesnu) većinu u oba doma Kongresa (predviđanja govore da neće) ili će je osvojiti republikanci, za nas iz ostatka svijeta američki midterm izbori zanimljivi su prije svega kao pokazatelj trenda za sljedeće predsjedničke izbore.
Naime, nakon velikoga unutarnjeg i globalnog političkog resetiranja u kojem je Donald Trump odigrao ulogu agresivnog i sveprisutnog osporavatelja i rušitelja svjetskog poretka i njegovih institucija, a usporeni Joe Biden ima ulogu sanacijskog upravitelja, došlo je vrijeme da Amerika dobije ‘pravog‘ predsjednika. Da nakon dvojice jednomandatnih predsjednika s misijom ima predsjednika za dva mandata. Rezultat međuizbora bit će važan pokazatelj čiji kandidat ima veće izglede: demokratski ili republikanski. Za američke državljane bit će to izbor koji će na unutarnjem planu značiti prevagu ekonomije i sigurnosti ili pak socijale i ideologije (rodne, klimatske…).
Sve isto, samo drukčije
Za nas iz ostatka svijeta zapravo je manje važno s kojega će političkog spektra (republikanskog ili demokratskog) doći sljedeći američki predsjednik. Ali političko poistovjećivanje s američkim predsjednicama diljem svijeta, pa i u nas, uzelo je toliko maha da su političke podjele na ‘trampovce‘ i ‘bajdenovce‘ u Krapinsko-zagorskoj županiji u vrijeme prošlih američkih izbora bile gotovo jednako ostrašćene kao one u Georgiji. I da, svi ti strastveni podupiratelji bili su istinski uvjereni da će s onim drugim (Trumpom ili Bidenom, svejedno) Amerika i svijet gotovo pa prestati postojati.
No što se u američkoj vanjskoj politici (a to je ono što se nas tiče) uistinu promijenilo u ove prve dvije godine Bidenova mandata u odnosu na Trumpovu ostavštinu? Kao što je i obećao, Biden je odmah vratio SAD u Pariški sporazum o klimi. Ali su ga rusko-ukrajinski rat i posljedična energetska kriza učinili bespredmetnim.
Najavio je obnovu nuklearnog sporazuma s Iranom, iz kojeg je Trump izišao. I započet je neki proces, ali sporazuma nema na vidiku niti će ga (uskoro) biti. Nastavio je dograđvati tzv. Ambrahamove sporazume između Izraela i arapskih država, koje je Trump držao svojim najvećim vanjskopolitičkim postignućem. Nastavio je čak čvršće od Trumpa politički kurs zaoštravanja odnosa prema Kini i Rusiji. Vanjska politika SAD-a zapravo je ostala ista, ali Biden je promijenio način njezina provođenja. Agresivni Trump javno je prozivao europske saveznike (osobito Angelu Merkel) zbog niskih izdvajanja za obranu, dovodeći u pitanje budućnost NATO-a, i zbog plinovoda Sjeverni tok 2, optužujući da njime Njemačka predaje europsku slobodu Rusiji.
Biden je proglasio jačanje NATO-a projektom budućnosti i prijateljski pozvao europske saveznike – da daju više novca za obranu. A to su nakon ruske invazije na Ukrajinu i sami shvatili. Tek dovršeni plinovod Sjeverni tok 2 je pak stjecajem novih ratnih okolnosti spontano postao hrpa željeza na dnu mora. Koju je nakon toga još i izbušio nepoznati počinitelj. Okupljanje zapadnih saveznika u jedinstveni blok nakon ruske invazije za Donalda Trumpa bilo bi nemoguća misija, Bidenu je to pošlo za rukom gotovo preko noći. Da Trump koristi rat za pumpanje vrijednosti dolara u odnosu na ostale valute, mainstream mediji svakodnevno bi ga optuživali i vrištali da nas pljačka i da je ratni profiter. Kad to čini Biden, to je nekako baš u redu.
Dobrodošlo provjetravanje institucija
Kritičari Donalda Trumpa zgražali su se nad njegovim rušilačkim tornadom po američkim i međunarodnim institucijama. Kritičari Joea Bidena zgražaju se nad činjenicom da Ameriku, a i svijet, vodi predsjednik s vidno smanjenim kognitivnim kapacitetom. Pokazalo se da je institucijama dobro došlo jedno provjetravanje.
Ali i da, uza stabilne institucije, Ameriku, pa i cijeli zapadni svijet, čak i u ratno vrijeme može voditi i predsjednik koji često ne zna je li pošao ili je došao. No nakon provjetravanja i pospremanja posljedica došlo je vrijeme i za ozbiljnoga, da ne kažem normalnoga, američkog predsjednika, za novu američku, ali i globalnu etapu. Međuizbori sljedećeg tjedna naznačit će smjer u kojem bi sljedeći predsjednički izbori u Americi mogli ići. Dakako da (i) ja već svoga tajnoga kandidata imam.