Sada znamo da postoje simptomi prije, tijekom i poslije Covida 19, a ovaj spada u posljednje i razvija se nakon duže izloženosti pandemiji. Možete ga prepoznati po razmišljanju o svemu prije 2020. s osjećajem sjete i nostalgije, kao o vremenu kada je sve bilo bolje jer niste bili rob svoje ovisnosti o koronavirusu, ali i po opsesivnom praćenju dnevnog broja zaraženih i mrtvih, grozničavom gutanju razmišljanja raznih stručnjaka, upijanju svih pojedinačnih tragičnih priča o žrtvama Covida, analiziranju cjepiva i broja cijepljenih ili konstantnom promišljanju raznih mjera borbe protiv Covida.
Zapravo, najlakše ga je definirati kao neprekidno razmišljanje, diskutiranje i sanjanje o koronavirusu, odnosno potpuno prepuštanje svog materijalnog, intelektualnog i duhovnog života samo toj temi. Ima on i drugih manifestacija, riječ je, naposljetku, o vrlo neuobičajenoj i novoj situaciji s rastućom listom nuspojava i simptoma, što vrijedi i za ovu posebno podmuklu i prikrivenu karakteristiku koronavirusa. Primjerice, neprekidno davanje stručnih mišljenja ili nezadrživa potreba za tvorničkom proizvodnjom (pseudo)znanstvenih radova na temu Covida isto je jedan od zabilježenih oblika ovisnosti o Covidu (dosad najrašireniji na području Ujedinjenog Kraljevstva, posebice Londona).
Savršeno racionalni uzroci ovisnosti
Neki jednostavno ne mogu prestati prognozirati, upozoravati, pozivati, isticati i naglašavati, sve u cilju produljenja pandemije jer bez nje ne mogu zamisliti svoj život i svrhu postojanja. Ako prepoznajete nešto od ovoga, vi ste Covid junkie, ovisnik o Covidu, i dio kulta rasprostranjenijeg od bilo koje pojedinačne religije.
Neće, jasno mi je, biti lako uvjeriti širu javnost da sam otkrio sasvim novi simptom jer je ovisnost globalno rasprostranjena, a ja raspolažem svim pogrešnim diplomama. Osim toga, ovisnik će zadnji biti spreman priznati svoj neugodni problemčić. Umjesto suočavanja s njim i traženja izlaza, on će nastaviti iznalaziti opravdanja, razloge i izlike za odražavanje svoje odvratne i nezdrave navike na životu. 'Ali trendovi broja zaraženih i umrlih, mišljenje tog i tog stručnjaka, potezi ove i one vlade, mjere te i te, sojevi takvi i takvi, (ne)učinkovitost cjepiva tog i tog'… Covid junkie neumorno će smišljati savršeno racionalne uzroke svoje ovisnosti.
Ništa ne udara kao Covid, čak ni potres
Uopće, dojam je da ova civilizacija jednostavno ne može bez kontinuiranog narkomanskog naleta, neke teme koju će neumorno mrcvariti do razine farse sve dok ne naiđe nova i kvalitetnija ili se stara toliko ispuše da više ne daje dovoljno jaki 'šut'. Recimo, taman kad vam se činilo da je izmišljen čarobni lijek koji će sve vratiti u staro normalno najdalje do jeseni ove godine odjednom je ispalo da cjepiva nema dovoljno; da se u nemalom broju zemalja zapravo velik postotak ljudi ne želi cijepiti; da nakon godinu dana relativno nezamjetnih mutacija na sve strane niču novi 'opasniji' sojevi koji možda nisu pokriveni cjepivima i prirodnim imunitetom; da nismo još upotpunili popis simptoma prije, tijekom i nakon bolesti; da nije jasno šire li virus oni koji su ga preboljeli ili su cijepljeni; da umiru i mlađi, pa i djeca; da je vjerojatno sezonalan; da ni stroge mjere ne daju rezultate; da klinci ipak šire virus… Sagi se jednostavno ne nazire kraj.
Jer, što ako pandemija završi? Čime ćemo ispuniti dan, tjedan, godinu? Gdje naći svrhu postojanja? Bez Covida osjećat ćemo se obezglavljeno, biti prisiljeni vratiti se dosadnoj rutini koja nas je uostalom i odvela u ovisnost o Covidu, naslućuju narkomani svjesni da ništa ne udara kao Covid, čak ni potres.
Prisjetite se samo koliko ste o Covidu razmišljali u hladno jutro 22. ožujka prošle godine kada ste izlijetali iz kuće? Ili 29. prosinca iste godine? Ili kada se cijela zemlja u narednim danima zaputila prema Petrinji? Na portalima domaćih medija podatke o novozaraženima morali ste tražiti upornim 'scrollanjem', ako ste se uopće sjetili pogledati. Nevjerojatno je lako bilo zaboraviti Covid čim se pojavila nova droga, pardon, tema, no i nije potrajalo, Covid se brzo vratio na prvo mjesto. Kao i kod svake teške ovisnosti, zamjenski 'šutovi', nisu dovoljno jaki ili trajni da bi pružili zadovoljstvo kakvo pruža izvorna ovisnost.
Nikakav tretman heptatonskim potresima ne može zamijeniti opijenost kakvu daje crack Covid. Samo izgovaranje te riječi ovisnike pretvara u zombije koji lutaju društvenim mrežama i medijima neumorno ponavljajući statistike zaraženih, zahtijevajući strože mjere i upozoravajući na veću opasnost iza ugla. I baš kao svi ostali ovisnici, ovi isto ne trpe niti primisao prestanka drogiranja. Bijesno odbacuju svaku mogućnost 'skidanja' s ovog sve opasnijeg tripa ili dovođenje u pitanje logike ugrađene u njihovu ovisnost.
Jednako tako, kako napreduje ovisnost, raste mahnitost ovisnika, pa postaju sve više neuračunljivi i nedokazivi, dok ostatke ostataka racionalnosti zamjenjuje histerično traženje novog fiksa. Stalno hoće jaču dozu, tvrđi lockdown, iako postaje razvidno da im šteti, a ne daje više željeni rezultat. Naprotiv, gura ih sve bliže bezdanu Covida.
Zapravo četiri rješenja
Tri su rješenja. Jedna je 'cold turkey' skidanje, odnosno nagli prekid pucanja s Covid smećem, ali bojim se da je to trenutačno nerealno očekivati. Ovisnici su u onoj opasnoj fazi kada mogu reagirati krajnje nepredvidljivo ako im se naglo oduzme omiljena roba. Ne vjerujem iskreno ni u postupnu zamjenu s nekom slabijom robom, odnosno preusmjeravanjem pažnje na neku manje štetnu temu ili možda kombinaciju tema. Najizgledniji se zato čini scenarij u kojem im, kako to već i bude sa sluđenim ovisnicima u naprednom stadiju svoje bolesti, ponestane novca za održavanje takvog štetnog životnog stila.
Sve ionako upućuje na taj rasplet, tako da je umjesto provociranja agresivnog odgovora oduzimanjem opijata možda najbolje pustiti da ih objektivne okolnosti primoraju na odustajanje od ružne navike u kombinaciji s neizbježnim psihološkim i životnim doticanjem dna. Zahvaljujući američkim filmovima znamo da tek potpuni slom ovisnika predstavlja njegov početak dugotrajnog i teškog oporavka, premda i u najboljim scenarijima dolazi do povremenih recidiva, u ovom slučaju ponovnog zapadanja u covid mahnitost. Ili ih ovisnost ubije. Zapravo četiri rješenja.