Za sve one koji i dalje navijaju za novi lockdown jer je prvi sjajno 'riješio' problem koronavirusa, Melbourne nudi zanimljive lekcije. Kako piše Bloomberg, australski grad od pet milijuna ljudi nedavno je izašao iz jednog od najrigoroznijih i najdužih zatvaranja na svijetu koje je trajalo više od tri mjeseca. Već od tog podatka, da je za ozbiljno smanjenje zaraze bilo potrebno više od tri mjeseca, svakome bi se trebala zalediti krv u žilama. Dnevni vrhunac iznosio je oko 700 zaraženih u kolovozu, otprilike koliko neusporedivo manji Zagreb bilježi sada, da bi nakon ponovnog pretvaranja vlastitih građana u zatvorenike, bila proglašena pobjeda slijedom tek nekoliko zaraženih dnevno. U 112 dana karantene ljudi su smjeli izaći na sat vremena van, kao što i zatvorenici smiju sat vremena šetati po zatvorskom dvorištu, jedino što im je ćelija, barem većini valjda, bila nešto ugodnija.
Prva misao kada se to pročita je da smo i mi već jednom 'pobijedili' koronavirus, pa smo tu gdje jesmo. Druga je izreka koja se pripisuje Marku Twainu, da ne vidi nikakav problem s prestankom pušenja jer je on nebrojeno puta prestao pušiti. Tako će i svijet pobijediti COVID-19 dva, tri, četiri, koliko god puta već bude potrebno. Treća je ona o ponavljanju iste stvari i očekivanju drugačijeg ishoda itd. Uglavnom, Bloomberg upozorava na golemi psihološki i ekonomski danak koji je drugo nemilosrdno zatvaranje uzelo. Vladine procjene govore o gubitku 1200 radnih mjesta dnevno u prosjeku diljem države Victorije u kojoj se grad nalazi, kao i o rastu za psihološkom pomoći od preko 30 posto.
Posebno je pritom važno istaknuti da su vlasti u ovom slučaju mogle računati na visok stupanj poslušnosti svojih građana, no i uz to je bilo potrebno više od tri mjeseca za postizanje opipljivih rezultata. Kako je u Europi sve teže dobiti takav pristanak, nije teško zaključiti da bi učinkovitost zatvaranja bila još manja. Australci su, inače, prvim zatvaranjem od ožujka do svibnja postigli, kao i svi mi, veliki uspjeh, što bi rekao Borat, smanjivši broj zaraženih na desetke dnevno, no virus se vratio u Victoriju bjesniji nego ikada. S obzirom na to da oko četvrtine nacionalnog BDP-a dolazi iz ove države, drugo zatvaranje dodatno je produbilo prvu australsku recesiju u gotovo 30 godina, budući da je zatvaranje koštalo 70 milijuna dolara dnevno u izgubljenoj ekonomskoj aktivnosti i dovelo do rapidnog gubitka radnih mjesta.
Donedavno drugi najugodniji grad za življenje na svijetu sada se, nakon zaslužene pobjede, može opušteno veseliti višegodišnjem oporavku, vjeruje tamošnja poslovna zajednica, pogotovo nakon što državna pomoć u nekom trenutku presuši. 'Neki će možda preživjeti do Božića ili siječnja, a onda odustati', rekao je Bloombergu vlasnik restorana Estelle i kuhar Scott Pickett. 'U nekom trenutku doći će do masakra', dodao je. Naime, ponovno otvaranje vrata kafića, restorana i drugih uslužnih djelatnosti više ne jamči opstanak i vraćanje u normalu, ako se netko više i sjeća kako to izgleda. Zatvaranja bacaju dugačku sjenu na ponašanje potrošača i ekonomiju u cjelini, što znači da se na opipljiv oporavak aktivnosti treba pričekati, a sa svakim sljedećim zaključavanjem sve je manje onih koji mogu čekati.
Cijena rušenja broja zaraza zatvaranjem raste sa svakim sljedećim zamahivanjem ovim maljem i računa se u gubitku osnovne financijske sigurnosti, mentalnog zdravlja, povećanju konzumacije alkohola, droga i lijekova, kao i nasilja u kućanstvu. Zaista, zar je problem žrtvovati malo svoju komociju za mjesec, dva mira od virusa?