Andrej Plenković dokazano je loš u izboru ministara i suradnika i te mu pogreške dolaze na naplatu. Ali ne bih željela da mu Vladu slažu šefice Uskoka i DORH-a Vanja Marušić i Zlata Hrvoj-Šipek, a još manje neka nevidljiva uskočka ruka
Počinje li to repriza premijerskog mandata Jadranke Kosor, no ovaj put s Andrejom Plenkovićem u glavnoj ulozi? Bila mi je to prva asocijacija nakon burnoga uskočkog vikenda, koji je rezultirao uhićenjem sada već bivšeg ministra Darka Horvata i sijanjem medijske sumnje na (dok ovo pišem još uvijek) aktualnog potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i ministra rada i socijalne skrbi Josipa Aladrovića.
Sličnost bi bila u tome što u razdoblju kada je država na putu ostvarenja važnih strateških ciljeva – danas članstva u Schengenu i pristupa eurozoni, a onomad članstva u EU – predsjednik Vlade (ili u ono doba predsjednica) biva izložen snažnoj medijsko-oporbeno-uskočkoj antikorupcijskoj kampanji, a glavni državni odvjetnik i Uskokov šef postaju zapravo Vladini glavni kadrovici. I tako sve do HDZ-ova izbornog poraza.
Sličnosti i bitna razlika
Sličnost ondašnje i današnje antikorupcijske epizode je i u tome što korupcija i politički klijentelizam uistinu jesu najozbiljnije bolesti hrvatske države i najveća razvojna prepreka, kao što su to bili i u međuvremenu. Ali u tom međuvremenu Uskok nekako nije bio zainteresiran za korupciju na ministarskoj razini, osobito ne u vrijeme aktivnog mandata. Eventualno tek nakon njegova iznuđenog ili redovnog završetka. Pa čak i za mandata Jadranke Kosor, koja je slovila kao politički slaba, instalirana, a ne izabrana predsjednica Vlade i HDZ-a, DORH i Uskok bi medijskim kampanjama najprije od ministara i drugih visokih dužnosnika iznudili ostavke, a potom bi im pokucala policija. Čak ni Jadranka Kosor nije izgledala iznenađena tim uhićenjima.
Tu dolazimo do bitne razlike u ovoj repriziranoj uskočkoj predstavi protiv korupcije na najvišim razinama izvršne vlasti. Uskok je odlučio uhititi aktivnog ministra, a Andrej Plenković kao predsjednik Vlade očito o tome pojma nije imao. Razlog uhićenja su djela koja su, sudeći prema onome što puštaju u javnost, apsolutna potvrda raširenosti političkoga klijentelizma u vezi s proračunskim novcem. Ali su ujedno i toliko banalna da bi se prema istom kriteriju moglo uhititi manje-više cijelu državnu upravu i lokalne samouprave.
Uza sve prigovore Plenkovićevu načinu vođenja Vlade i države, nikako mi se ne sviđa da njegove premijerske prerogative 'otmu' Uskok, DORH ili neka nevidljiva ruka u njima. A evo i zašto. Ova Plenkovićeva vlada jest najvećim dijelom nekompetentna, prema nekompetenciji usporediva jedino s nekadašnjom vladom Zorana Milanovića. Ali loše obavljan posao DORH-a i Uskoka jednak je ili veći hrvatski problem od loših vlada. Dokaz: uza sve njihove antikorupcijske kampanje, klijentelizam i korupcija su nabujali, a oni nemaju pet jakih i uvjerljivim presudama završenih slučajeva. Pa je razložno upitati se: brane li oni uistinu državu od korupcije, što im je zadaća? Ili forsiranjem banalnih predmeta, a izbjegavanjem ozbiljnih, skrivaju financijski najunosniji kriminal od kaznenog progona?
Vjerodostojnost u ladicama
Andrej Plenković je dokazano loš u izboru ministara i suradnika i te mu pogreške dolaze na naplatu. Ali ne bih željela da mu vladu slažu Vanja Marušić (šefica Uskoka) i Zlata Hrvoj-Šipek, šefica DORH-a, a još manje neka nevidljiva uskočka ruka. Ne samo zato što to nije njihov posao, već i zato što su vrlo neuvjerljive u onome što jest njihova temeljna zadaća, što predmete na kojima bi trebale pokazati vjerodostojnost očito drže u ladicama.
Pa ih je tako na pogodovanja bivše ministrice Gabrijele Žalac trebao podsjetiti Ured europske tužiteljice, slučaj Janaf su (zasad) zaustavile na bivšem šefu Uprave Draganu Kovačeviću bez pokazivanja 'viših' ambicija, slučaj vjetroelektrane i dalje vrte oko bivše državne tajnice Josipe Rimac, predmet zloporabe državnog novca kroz Uljanik očito još nisu stigle 'raspakirati'… Nakon uhićenja Bashkima Osmanija, kojeg (strani) mediji nazivaju šefom europskog narkokartela, mediji pišu da se novac iz trgovine drogom prao s pomoću niza poduzeća osnovanih u Hrvatskoj. Zna li možda nešto o tome Uskokova šefica Vanja Marušić? Ili do toga nije stigla jer je bila zauzeta analizom SMS prepiske između Ane Mandac i Borisa Miloševića o dodjeli poticaja od sto tisuća kuna?
Eto, zato mi nije drago vidjeti da takav Uskok i DORH preuzimaju ulogu kadrovika Plenkovićeve vlade do kraja mandata. To više što Plenković i bez te 'pomoći' vodi HDZ u oporbu, a sadašnja oporba uglavnom izgleda još gore od takva HDZ-a. A neka nova politička opcija koja bi unijela načela kompetencije u upravljanje državom (još) se ne nazire.