Kad usporedimo razinu restrikcija s onom u drugim zemljama, zapravo smo uz bok pobjedničkim državama, a prema procijepljenosti na europskom smo dnu. Gdje je potrebno snalaženje u nepoznatome, improvizacija – evo nas na vrhu. Ali cjepivo niti znamo proizvesti niti ga ispregovarati
Gledam najnoviju statistiku o tome kako je kineski ‘šišmiš‘ posložio svijet u globalnom biološkom ratu zvanom COVID-19 epidemija. Izrael je zbog visoke procijepljenosti nesporni pobjednik prve runde. Dosad je potpuno procijepljeno 52 posto stanovništva, najmanje jednu dozu primilo je 57 posto stanovništva, život se otvara i normalizira, gotovo kao prije korone.
Svi smo već naučili da je Izrael tako uspješno i brzo nabavio cjepivo (ponajviše od Pfizera) zahvaljujući osobnim poznanstvima, spremnosti da ga plati skuplje i s proizvođačem podijeli sve podatke o cijepljenima, da postane svojevrsni test-slučaj. Prilično je neprimjetno prošla vijest da je Pfizer ovih dana obustavio daljnju isporuku cjepiva Izraelu. Razlog: Izrael mu još nije platio zadnjih 2,5 milijuna doza! No sada dolazi na red nova lekcija u vođenju rata za cjepivo: nakon što je procijepio stanovništvo, a tržište cjepiva polako se stabilizira, Izrael je vjerojatno u poziciji ispregovarati za sebe bolji daljnji aranžman od onog na koji je pristao u početku da bi ostvario svoj prioritet – nabavio cjepivo.
EU i Hrvatska poraženi cjepivom
Statistike pokazuju impresivnu brzinu procjepljivanja u SAD-u i UK-u, državama koje je ‘šišmiš‘ žestoko okužio. U SAD-u se cijepi po tri milijuna ljudi na dan, već je više od 100 milijuna primilo barem jednu dozu cjepiva (32 posto stanovništva). U UK taj je postotak još viši: 31 milijun ljudi (47 posto) primio je barem jednu dozu. Premijer Boris Johnson najavljuje nove planove otvaranja gospodarstva, što je sljedeća ključna bitka u ovome biološkom ratu. SAD i UK pobjednici su u ratu za cjepivo na dulji rok zahvaljujući tome što su imali kapacitet proizvesti vlastita cjepiva i uskoro će opet moći gospodarski funkcionirati. Gotovo kao prije.
Prema službenoj statistici Kina, iz koje je navodni šišmiš krenuo, imala je trećinu oboljelih u odnosu na Hrvatsku (90.000 kineskih prema 280.000 hrvatskih), a potrošila nekih 139 milijuna doza cjepiva, ali ne zna se na kome. Rusija je prema službenoj statistici procijepila tri posto stanovništva, a zajedno s Kinom velikodušno nudi cjepivo bolesnoj Europi. Statistike pokazuju da Kina i Rusija (tradicionalno) skrivaju informacije i u ovome biološkom ratu. EU je i statistički transparentno poražen. I dalje ne može zaustaviti epidemiju niti može osigurati procijepljenost, koja je preduvjet gospodarskog oporavka.
A Hrvatska? Statistički, prema procijepljenosti, na europskom je dnu. A kad usporedimo razinu restrikcija u Hrvatskoj s onom u drugim zemljama, zapravo smo uz bok pobjedničkim državama. U pobjedničkom Izraelu i dalje su obvezne maske čak i na otvorenome. U Hrvatskoj je umalo izbila pobuna nakon objave da bi maske mogle postati obvezne u Zagrebu. Pobjednički Boris Johnson u svome planu otvaranja najavljuje ono što je u Hrvatskoj već odavno otvoreno: otvaranje terasa pubova i restorana, frizerskih salona, teretana, šoping-centara… Za većinu država EU tolika je otvorenost trenutačno nezamisliva. Drugo su pitanje ekonomske mjere za preživljavanje u tom lockdownu.
Bez obrane u biološkom ratu
I odgovor na epidemiju korone pokazuje klasični hrvatski paradoks, da u istoj disciplini može biti i svjetski vrh i europsko dno. Gdje je potrebno snalaženje u nepoznatom, improvizacija – evo nas na vrhu. Iako je često (bio) na meti kritika, hrvatski nacionalni krizni stožer pokazao se zapravo iznimno uspješan, uspijevao je uvijek nekako skrojiti mjere koje su osigurale kontrolu nad epidemijom, uz najniže stope restrikcija. Ako ne vjerujete, pogledajte malo stanje u drugim europskim zemljama. Da i nismo uništili Imunološki zavod, izvjesno ne bismo bili ti koji će proizvesti cjepivo.
Za to je potrebno ipak mnogo više od improvizacije i pojedinačne genijalnosti. Hrvatska nema ni pregovarački kapacitet Izraela da nabavi cjepivo preko reda prije sviju. Još manje ima tu drskost da na kraju izazove farmaceutskog diva neplaćanjem. Politički je upućena nabavljati cjepivo unutar EU, takvog kakav je. No mora li baš biti među najgorima? Zar zbilja ne može nabaviti cjepivo za to malo stanovništva u nekom europskom prosjeku?
To je već pitanje funkcioniranja države kao sustava: koliko on prepoznaje (ratne) okolnosti, koliko je u stanju postaviti prioritete i ostvariti ih. Statistika procijepljenosti pokazuje da na razini sustava hrvatska država nema obranu u ovom biološkom ratu. Neka bude kako u Bruxellesu odluče. A ondje odlučuju birokrati – koji su dosad pali na svim ispitima iz kriznog odlučivanja.