Bivši američki državni tajnik u Davosu pledirao je da se Rusiji omogući častan uzmak iz agresivnog rata koji je pokrenula u Ukrajini, kako je se ne bi trajno gurnulo u zagrljaj Kine i time trajno narušila europska stabilnost
Sjećam se kada je negdje usred rata u BiH i pregovora koji nisu vodili nikamo Henry Kissinger objavio svoju dijagnozu, prognozu i svoj prijedlog rješenja. Dijagnoza je bila da je BiH nastala kao umjetna (geo)politička tvorevina i da je kao država neodrživa. Prijedlog je bio da se BiH podijeli na tri nacionalne države, nakon čega će muslimanska/bošnjačka država postojati kao država, a srpska i hrvatska, budu li to željele, pripojit će se svojim nacionalnim državama.
Zbog svojeg prijedloga, koji je u sljedećih dvadesetak godina ponovio još nekoliko puta, Kissinger je bio kritiziran više nego ovih dana, kad je slično, grubo realgeopolitičko rješenje u Davosu predložio za Ukrajinu: da je samo ostarjeli (već tada!!!) umirovljeni bivši državni tajnik, cinik bez emocija, da priznajući rezultate agresije i etničkog čišćenja izdaje temeljna moralna načela međunarodne politike koja si je nakon Drugoga svjetskog rata svečano obećala 'nikad više', kao i temeljne međunarodne ugovore o nepromjenjivosti granica silom…
Prešutno razumijevanje
Kritike Kissingerova prvog 'nemoralnog prijedloga' za BiH bile su vrlo oštre iako je ratni sukob u BiH bio tek regionalne naravi, kao i svi ratni sukobi u procesu raspada bivše Jugoslavije. Nije se, poput rusko-ukrajinskog sukoba, izravno ticao globalne sigurnosti i stabilnosti, nije se ticao globalne prehrambene i energetske opskrbe. Zato se i moglo tri godine diplomatski debatirati i moralizirati nad ratom u BiH, ne čineći praktički ništa. No s obzirom na to da rusko-ukrajinski rat ima globalne posljedice (pitanje grijanja i hrane već sljedeće zime), naoko drastičan prijedlog H. Kissingera koji podrazumijeva i djelomično priznavanje rezultata ruske agresije (Krim) međunarodno je dočekan s prešutnim razumijevanjem. Zapravo, jedino je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski baš oštro kritizirao Kissingerov prijedlog koji pledira da se Rusiji omogući častan uzmak iz agresivnog rata koji je pokrenula u Ukrajini, kako je se ne bi trajno gurnulo u zagrljaj Kine i time trajno narušila europska stabilnost.
No, i Zelenski zna, ili mu je rečeno, da dolazi vrijeme za uspostavu primirja i početak ozbiljnih rusko-ukrajinskih pregovora. On samo nastoji u te pregovore ući s maksimalističkim zahtjevima. A osobito taj trenutak osjeća H. Kissinger. Unatoč mnogim kritikama, Kissingerov prijedlog iz Davosa zapravo i treba promatrati kao najavu da rusko-ukrajinski sukob ulazi u novu fazu i da dolazi vrijeme za ozbiljne pregovore, koji će podrazumijevati kompromise s obje strane.
Rat u kojem nitko ne može pobijediti
Tajming za početak pregovora određuje trenutačni ratni rezultat, ali i širi geopolitički rezultat tog rata. Putin je rat u Ukrajini izgubio već u prvome tjednu, kada je nije uspio pokoriti. I u kasnijim tjednima, kada je nije uspio prepoloviti na Dnjepru. S druge strane, Zelenski ne može sasvim pobijediti. Jer, Ukrajina ne može vojno uzeti Krim, koji su Rusi i prije aneksije 2014. zbog njegove strateške važnosti pretvorili u svoju utvrdu. Ali može u nastavku rata nepovratno izgubiti cijeli Donbas, na koji se sad usredotočila ruska ofenziva.
Putinova invazija na Ukrajinu uspjela je ujediniti EU, znatno osnažiti i proširiti NATO, SAD je osigurao vodstvo u obrambeno-sigurnosnoj politici Europe, razotkriveno je njemačko-francusko energetsko koketiranje s Putinom koje je cijelu Europu, a osobito istočnu Europu učinilo njegovim taocem. Ali nastavak rata prijeti razbijanjem tog jedinstva i uistinu, kao što Kissinger upozorava, gura Rusiju u trajni kineski zagrljaj, a svijet u veliku energetsku i prehrambenu krizu i u sigurnosni disbalans.
Izvjesno je da ovaj rusko-ukrajinski rat ne može završiti bilo čijom jednoznačnom vojnom pobjedom i da će dijelovi ukrajinskog teritorija dugo ostati sporni – izvjesno Donbas. Ne vjerujem da će se od Zelenskog tražiti izričito odricanje od Krima. Ali to će biti smisao. Izvjesno je također da Vladimir Putin ne može biti taj s kojim će se završiti pregovori (možda mogu započeti) i potpisati mir. Jer za završetak rata potrebno je barem do sljedeće geopolitičke etape staviti točku na projekt ruskog svijeta zbog kojeg je invazija pokrenuta i zaštititi druge ruske države-susjede. Ali budućnost Vladimira Putina je unutarnje rusko pitanje. I u danom trenutku ruski će vojni i obavještajni establišment vjerojatno pronaći rješenje. I između potpore gubitniku Putinu i budućnosti Rusije izabrati – budućnost Rusije.