Nakon ovotjednog susreta Vučić – Hill postalo je jasnije što u ovom trenutku SAD očekuje od Srbije i što je spreman ponuditi zauzvrat. Prvi je, ključan cilj: ugraditi (i) Srbiju u novi europski energetski sustav, neovisan o Rusiji, i tako je dugoročno prevesti na zapadnu stranu
Teško je pratiti tijek misli i poteza srpskog predsjednika Aleksandra Vučića posljednjih dana i tjedana. U jednom trenutku najavljuje Srbima 'najteže vrijeme od 1945.' jer su se 'gradonosni oblaci nadvili nad Srbijom' i traži potporu Srpske pravoslavne crkve (SPC) za političke izbore koje će do jeseni morati provesti, u uvjetima kad su 'sve granice prijeđene, diplomacija ne postoji, samo brutalne poruke'. Već u sljedećem trenutku igra se velikoga postjugoslavenskog suca za ratne zločine lansirajući optužnice protiv hrvatskih ratnih pilota za navodne zločine u vrijeme 'Oluje'…
Aleksandru Vučiću uistinu nije lako. Nakon ruske invazije na Ukrajinu njegova politika nesvrstavanja između Istoka i Zapada, takva da od svakog partnera uzme ponešto, postala je neodrživa. Srbija je ostala jedina europska država koja je izvan (dosad) dogovorenog režima sankcija protiv Rusije, a ne želi se odreći europske perspektive. Iako u nju (s razlogom) previše ne vjeruje. Vučićeva Srbija ogledni je primjer vazalnog odnosa prema Rusiji, kao i prostor u kojem Rusija najdublje ulazi u područje NATO-a. Rusija to nastoji zadržati i želi da joj Srbija u ovim trenucima ostane lojalna i da to javno pokaže. I Vučićev kineski 'brat' Xi želi da Srbija ostane negdje između Istoka i Zapada. A Vučić dobro zna da su i brat Vlado i brat Xi vrlo opasna braća, pa i za život opasna. I da su vrlo osjetljiva na nelojalnost ili izdaju. S druge strane, nakon što je na travanjskim izborima dodatno učvrstio vlast, Vučić je suočen s obuhvatnom američkom operacijom kojoj je cilj u ovom razdoblju oslabljene i diplomatski izolirane Rusije prevesti Srbiju na zapadnu stranu.
Poruke upućene Moskvi
Nekoliko dana prije srpskih izbora dužnost novoga američkog veleposlanika u Srbiji preuzeo je Christopher Hill, stari znanac svih postjugoslavenskih država, a osobito Srbije. Veleposlanik Hill imao je važnu ulogu u gotovo svim događajima koji su od 1995. do danas definirali geopolitički preustroj na području bivše Jugoslavije, počevši od potpore završnim vojnim operacijama HV-a, HVO-a i Armije BiH u Hrvatskoj i BiH kao preduvjetu za Daytonski mirovni sporazum, u čijem je postizanju sudjelovao, do pripreme puta osamostaljenja Kosova kad je bio posebni američki izaslanik. Odmah nakon njegova dolaska u Beograd Srbiju je posjetila pomoćnica američkoga državnog tajnika Karen Donfried. Srpska premijerka Ana Brnabić rekla je da joj je nakon tog razgovora dugo 'zujalo u glavi'. Poruka je, očito, bila namijenjena Vučićevim partnerima u Moskvi i Pekingu. Da pokaže kako je Vučiću teško pod američkim pritiskom.
Nekoliko dana poslije u posjet je došlo izaslanstvo američkog senata predvođeno senatorom Chrisom Murphyjem. Do danas nije razjašnjeno što je zapravo Vučić obećao Murphyju provesti u sljedećih šezdeset dana, kada će ga ovaj ponovno nazvati. Zatim se iščekivao sastanak Vučića s veleposlanikom Hillom, koji je službeno samo veleposlanik, ali je njegov utjecaj znatno veći, da se napokon jasnije vidi što SAD očekuje od Srbije i što Vučić može isporučiti. Ne bih isključila da su i beogradske optužnice protiv hrvatskih pilota uoči susreta Vučić – Hill bile više namijenjene iskazivanju prkosa Hillu zbog njegove nekadašnje potpore 'Oluji' nego provociranju Andreja Plenkovića. Vulinove eskapade kako će 'Srbija ići svojim putom, a ambasador (Hill) neka upravlja onima koji mu to dopuštaju' sigurno su bile upućene Moskvi.
Projekti na dugom štapu
I napokon, nakon ovotjednog susreta Vučić – Hill postalo je jasnije što u ovom trenutku SAD očekuje od Srbije i što je spreman ponuditi zauzvrat. Prvi je, ključan cilj: ugraditi (i) Srbiju u novi europski energetski sustav, neovisan o Rusiji, i tako je dugoročno prevesti na zapadnu stranu. Sve ostalo je sporedno. To znači: očekuje da Srbija i dalje sudjeluje u pregovorima s Kosovom pod okriljem EU, podupire europsku (Macronovu) inicijativu otvorenog Balkana, kao i daljnjeg širenja EU. A sve su to projekti na dugom štapu. I Vučić i Hill znaju da u partnerstvu sa sadašnjom Rusijom Srbija ne može ostvariti nijedan svoj strateški interes. Hill je i javno poručio: 'Ako mislite da će Rusija nekako pomoći u vezi s Kosovom – trebate opet razmisliti o tome.' A Vučićeva drama zbog američkih pritisaka namijenjena je ponajprije njegovim istočnim partnerima. Da im pokaže da ih neće napustiti dragovoljno. I da ipak pokuša naplatiti prelazak u zapadni tabor dobivanjem potpore za ostvarenje regionalnoga malog 'srpskog sveta', bez velikoga 'ruskog sveta'.