S Angelom Merkel, koja je svojim kompromisima i njemačkom financijskom snagom održavala Europsku uniju zajedno, ali i pretvorila je u produženu ruku Njemačke, Unija je putem izgubila Veliku Britaniju i svoj politički i sigurnosni mozak te se svela samo na – novac i kompromis
Došao je i taj trenutak: i Njemačka i EU morat će dalje bez Angele Merkel. Nisam baš uvjerena da će se višestruko proglašena najmoćnija žena svijeta, prva njemačka kancelarka, koja je brojem kancelarskih mandata izjednačena sa svojim političkim ocem Helmutom Kohlom, stvarna šefica EU ili, jednostavno, Mutti, nakon odlaska iz kancelarskog ureda baš posvetiti samo čitanju, kuhanju i drugim hobijima, kako je sama najavila.
Da joj djelovanje iz sjene i nakon formalnog povlačenja s dužnosti nije strano, pokazala je svojim presudnim utjecajem na izbor svojih nasljednika na čelu CDU-a – najprije Annegret Kramp-Karrenbauer, a potom Armina Lascheta. No ipak, nakon što Merkel i fizički napusti Bundeskanzleramt, nestat će ta enormna količina političke moći koju je izgradila u posljednja dva desetljeća.
'Štrikanje' u Europarlamentu
Sadašnji će EU vrlo brzo osjetiti odsutnost snažne kancelarke. Zahvaljujući Merkelinom smislu za postizanje kompromisa, EU je uspio usuglasiti tzv. lisabonski sporazum (2007.) i tako prevladati svoju 'ustavnu' krizu. S Merkel i njezinom vještinom kompromisa EU je prebrodio veliku svjetsku ekonomsku krizu 2008. i posljedične velike dužničke krize svojih južnih članica (Grčka, Italija, Španjolska, Portugal) nekoliko godina kasnije. Ali također, s Merkel i njezinom herzlich willkommen politikom, EU je 2015. ušao u migrantsku krizu koja je postala jedan od temeljnih kamena smutnje između država članica, koja je produbila jaz između stare i nove Europe, uspostavila nove prakse prema ilegalnim migracijama i postala trajni izvor sigurnosnih prijetnji i destabilizacije.
S Merkel koja je svojim kompromisima i njemačkom financijskom snagom održavala EU zajedno, ali i pretvorila ga u produženu ruku Njemačke, EU je putem izgubio Veliku Britaniju. A s izlaskom Velike Britanije, EU je izgubio i svoj politički i sigurnosni mozak, sveo se samo na – novac i kompromis. Ako je ikada uopće postojala šansa da EU postane važan, obrambeno samodostatan politički subjekt međunarodnih odnosa, nakon izlaska Velike Britanije takva šansa je nestala.
Merkel ostavlja EU s dubokim podijeljenostima između bogatog i štedljivog Sjevera i siromašnijeg, rastrošnog Juga (u vezi s financijskom solidarnosti), s dubokim podijeljenostima između stare zapadne Europe i nove istočne Europe (u vezi s migracijom, demokratskim praksama, suverenosti država članica). U vrijeme svjetskoga geopolitičkog preslagivanja ostavlja EU bez političkoga kapitala i prepoznatljiva političkog vodstva. Slika današnjeg vodstva EU je predsjednica europske 'vlade' Ursula von der Leyen, koja podnosi godišnji izvještaj Europskom parlamentu, a njezina 'ministrica' Margrethe Vestager – doslovce 'štrika' u publici.
Kako prohodati nakon Merkel?
Njemačka će već nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora osjetiti posljedice Merkelina političkog nasljeđa, kada bude trebalo dogovoriti novu koalicijsku vladu. Vidjet će i dobre i loše strane Merkeline politike kompromisa. Merkel je u posljednja dva mandata vještinom kompromisa uspijevala složiti koalicijske vlade iz naizgled nemogućih rezultata. Ali pritom je, zbog održanja na vlasti pod svaku cijenu, uništila dotad prepoznatljivu njemačku političku scenu, razlike među strankama i njihovim političkim profilima: najprije SPD, koji se kao manji koalicijski brat pogubio kao stranka, a potom i vlastiti CDU. Čak i ako SPD s Olafom Scholzom bude relativni pobjednik izbora, kao što ankete predviđaju, čak i ako Scholz u sljedećim mjesecima uspije složiti neku koalicijsku vladu, Njemačkoj će političkoj sceni nakon Merkelina inženjeringa trebati vremena da opet postane raspoznatljiva.
CDU će najviše osjetiti odlazak nekadašnje Kohlove 'djevojčice' iz bivšeg DDR-a koja je prije devetnaest godina zasjela na čelo stranke zadavši smrtni udarac svome političkom ocu Kohlu i otada je vodila čvrstom rukom, rješavajući se sustavno svih stvarnih ili potencijalnih protivnika, kao i svih neistomišljenika. Stvorila je monolitnu stranku svojih sljedbenika koji i nakon njezina formalnog odlaska s čela stranke poslušno izabiru njezine ljude kao svoje vođe. Ali problem je što takva stranka i takvi vođe (Armin Laschet) ne mogu dobiti glasove ni svojih tradicionalnih birača. Nakon Merkelina odlaska CDU će ponovno morati učiti hodati. No to se često događa velikim strankama nakon odlaska velikih vođa, a Merkel je to svakako bila. I EU i Njemačka će također morati ponovno učiti hodati nakon praznine koja ostaje iza nje. Ali svi će, za početak – slobodnije disati.