Meštrovićevi Indijanci nisu glavna meta i nisu prvi u redu za ‘isključenje‘ iz Chicaga, ali valja s tim biti oprezan da ne bi postali kolateralna žrtva. No što je Chicago i što je Amerika bez Lincolna i Washingtona? To je pitanje koje nameće ova galopirajuća revolucija ‘cancel culture‘
Na meti isključivanja iz kulturnog nasljeđa (engl. cancel culture) svega i svih koji se ne uklapaju u ideološke kanone nove globalističke ljevice našli su se i – Meštrovićevi Indijanci u Chicagu. 'Strijelac' i 'Kopljanik', prema mišljenju mnogih, najuspješnije su Meštrovićeve skulpture i već su gotovo stotinu godina (postavljene 1928.) jedan od prepoznatljivih motiva iz Chicaga.
No suvremena komisija za propitivanje podobnosti umjetničkih djela grada Chicaga (političke utvrde američkih demokrata), službenog naziva The Chicago Monuments Project, uvrstila je i Meštrovićeve Indijance na popis 41 spomenika s javnih gradskih površina čiju ideološku primjerenost treba javno propitati. A možda i ukloniti s javne površine ako se ustanovi da nisu u skladu s povijesnim narativom koji nova globalistička ljevica smatra ispravnim. Početno mišljenje komisije za podobnost jest da su Meštrovićevi Indijanci na skulpturama 'previše romantizirani i reducirani'. Ako vas ovakav pristup umjetničkom djelu podsjeća na ideološko-političku estetiku socrealizma, dobro vas podsjeća. Princip (pr)ocjene umjetničkog djela je sličan.
Komisija nove ljevice za podobnost
Međutim, nije riječ ni o kakvoj protuhrvatskoj zavjeri. Meštrovićevi Indijanci, 'Strijelac' i 'Kopljanik', našli su se samo kolateralno na popisu komisije za podobnost Grada Chicaga. Na istom je popisu čak pet spomenika Abrahama Lincolna, američkog predsjednika koji je simbol borbe za ukidanje ropstva u Americi. Ali nova komisija za podobnost našla mu je neke grijehe prema Indijancima. Pardon, prema Američkim Indijancima, jer Indijanaca više nema, ako želite biti politički korektni. I želi ga 'isključiti' iz javnosti.
Među političkim je nepodobnicima nove globalističke ljevice diljem Amerike i George Washington, politički otac današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Kristofor Kolumbo, o kojem smo nekoć učili kao o prvome koji je doplovio do Novog svijeta, već je odavno prokazan kao neprijatelj br. 1, rasist i rodonačelnik kolonijalizma čije preostale spomenike treba što prije skloniti od očiju javnosti. Nova ljevica smatra potrebnim popraviti i film 'Prohujalo s vihorom' da bi ga uskladila sa svojim poželjnim povijesnim narativom.
I tako dalje, sve dok ne prilagodi povijest i umjetnost svojim kanonima. Upitna podobnost Meštrovićevih Indijanaca samo je usputni dio toga rušilačkog trenda. Možda je i dobro da se dogodila, da nas malo probudi. Angažirala se hrvatska diplomacija, angažirala se hrvatska zajednica u Chicagu, uključio se i čikaški nadbiskup Blase Cupich (iliti Blaž Čupić) da objasne političkoj javnosti Chicaga ideju Meštrovićevih Indijanaca i hrvatsku povijest, da tu nema nikakvog kolonijalizma.
Pridobili su na svoju stranu lidere Američkih Indijanaca, koji se i sami čude komu smeta spomenik Indijancima koji je i njima samima najljepši. Ukratko, Meštrovićevi Indijanci nisu glavna meta i nisu prvi u redu za 'isključenje' iz grada, ali valja s tim biti oprezan da ne bi postali kolateralna žrtva. No što je Chicago i što je Amerika bez Lincolna i Washingtona? To je pitanje koje nameće ova galopirajuća revolucija 'cancel culture'.
Više od intervjua i spomenika
Amerika bez Lincolna i Washingtona isto je što i Velika Britanija bez Kraljice i Kraljevstva – država bez temelja i bez vezivnoga tradicionalnog društvenog tkiva. Taj duboki cilj rušenja tradicionalnih državnih temelja dviju najstarijih zapadnih demokracija povezuje naoko plitku akciju za uklanjanje nepodobnih spomenika u Chicagu i naoko plitak intervju odbjegloga britanskog princa Harryja i vojvotkinje Meghan koji su dali Oprah Winfrey, a koji je obišao svijet i uznemirio Ujedinjeno Kraljevstvo.
Nebitna je pritom razina svijesti odbjeglog princa Harryja, nebitni su i stvarni motivi neostvarene princeze, a bivše konobarice, glumice, instagramuše i, napokon, vojvotkinje Meghan, nebitni su njihovi nerazriješeni računi s kraljevskom obitelji, nebitna je i njihova potreba za zaradom pod svaku cijenu i želja za osvetom.
Bitno je u tom intervjuu da su otvoreno optužili kraljevsku obitelj za rasizam i bešćutnost prema drukčijima i mentalno uzdrmanima (prema Meghan). Kao insajderi su Kraljevstvu pred globalnim gledateljstvom prilijepili dva najveća grijeha prema kanonima nove globalističke ljevice. Time su, možda i ne znajući što zapravo čine, pogodili cilj, koji u ovom vremenu geopolitičkog preslagivanja ima visoku političku težinu i cijenu. Očekujem odgovore Ujedinjenoga Kraljevstva i duboke američke države. Jer ovo više nisu ni samo intervjui ni samo spomenici.