Nijedan od tri procesa iz naslova neće se zaustaviti, samo će ojačati proeuropska retorika, kao i antagoniziranje s Kinom i protivljenje rusko-njemačkom plinovodu Sjeverni tok 2. To je nešto o čemu bi hrvatska državna politika trebala voditi računa
Samo nekoliko mjeseci prije američkih predsjedničkih izbora Trumpova administracija usredotočena je na tri iznimno važne geopolitičke inicijative – od Baltika preko Balkana do Bliskog istoka. Nakon odluke o povlačenju 12.000 američkih vojnika iz Njemačke, američki je predsjednik odlučio dio tih snaga prerasporediti u Poljsku. Potpisivanjem sporazuma o normalizaciji odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata pod Trumpovim pokroviteljstvom ustanovljen je novi model zaobilaženja kroničnoga izraelsko-palestinskog spora kao ključnoga bliskoistočkog izazova.
I treće, u Bijeloj kući će se sljedećeg tjedna održati srpsko-kosovski razgovori, koji su odgođeni ljetos jer je neposredno uoči puta objavljeno postojanje optužnice specijalnog suda u Haagu protiv kosovskog predsjednika Hashima Thacija. Te tri inicijative znatno utječu na geopolitički krajolik – u EU, na Balkanu i na Bliskom istoku.
Gospodarstvo prije politike
Upravo je ovih dana američki državni tajnik Mike Pompeo protutnjao Bliskim istokom kako bi dao dodatni zamah novom normalizacijskom procesu. Model se temelji na uspostavi diplomatskih i razvoju gospodarskih i drugih odnosa islamskih država arapskog poluotoka s Izraelom, a rješenje detalja izraelsko-palestinskog sukoba i spora ostavlja se za kraj procesa, uz prihvaćanje načela dviju država – Izraela i Palestine.
Time države Arapskog poluotoka prestaju biti taoci palestinskih političkih i vojnih frakcija, postaju izraelski i američki saveznici naspram zajedničkom protivniku Iranu, Izrael dobiva savezničko zaleđe, a svi zajedno profitiraju od gospodarske suradnje. Palestincima je ostavljena mogućnost da se priključe kada budu spremni i motivira ih se da se sami riješe ekstrema i iranskog utjecaja. Nepuna dva tjedna nakon normalizacijskog sporazuma između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata (koji je potpisan 13. kolovoza), postoji interes niza arapskih država za normalizacijske sporazume s Izraelom. Prvi su na redu vjerojatno Oman, Bahrein i Saudijska Arabija.
Sljedeći bi se tjedan prema Bijeloj kući trebala zaputiti izaslanstva Srbije i Kosova. Danas se prilično pouzdano može reći da je prvu odgodu ovog sastanka izazvanu objavom nepotvrđene optužnice protiv Thacija poduprla EU, koja i financira specijalni sud za Kosovo, uz aktivno odobravanje nekih ljudi iz prijašnjih američkih administracija. Njemačka kancelarka Merkel, koja nastoji igrati veliku ulogu na Balkanu, osjetila se (s razlogom) zaobiđena, a američki demokrati nisu željeli da Trump ubere izborne poene i na srpsko-kosovskom sporazumu. U međuvremenu EU se ubacila u proces, iz njega je izbačen kosovski predsjednik Tachi, a ubačen novi premijer Avdulah Hoti, koji ionako slovi kao Thacijev nasljednik za novo doba. Mnogo se medijske magle pušta u vezi s dometom tog srpsko-kosovskog sastanka u Bijeloj kući.
Najizglednije je da će Srbija i Kosovo sklopiti sporazum prema uzoru na bliskoistočne sporazume – dakle normalizirati gospodarske odnose, a pitanje međusobnog priznanja i granica bit će ostavljeno za neko drugo vrijeme. Uvijek aktivna srpska politika dakako nastoji u paket za Bijelu kuću ubaciti i Republiku Srpsku, odnosno BiH.
Pompeo zaobišao Hrvatsku
Državni tajnik Mike Pompeo nedavno je obišao i izabrane EU saveznice: Sloveniju, Češku, Austriju i završno Poljsku, s kojom je potpisao i sporazum o početku nove 'stabilne i vidljive američke vojne prisutnosti'. Hrvatsku je zaobišao. Bila je to poruka Poljskoj, ali i cijeloj Srednjoj i Istočnoj Europi okupljenoj u Inicijativi tri mora (od koje se Hrvatska sve više distancira) da SAD ostaje jamac njihove sigurnosti. Osim toga, Pompeo kod svih saveznika izričito traži da zaustave prodor kineske 5G mreže u Europu.
Što će se dogoditi ako u sljedećem mandatu Donalda Trumpa u Bijeloj kući zamijeni Joe Biden? Nijedan od spomenuta tri procesa neće se zaustaviti, samo će ojačati proeuropska retorika, kao i antagoniziranje s Kinom i protivljenje rusko-njemačkom plinovodu Sjeverni tok 2. To je nešto o čemu bi hrvatska državna politika, koja je posljednjih godina gotovo 'izbrisala' SAD s političke karte svijeta, trebala voditi računa.
Jer, bez obzira na rezultat američkih izbora, Hrvatska koja je imala perspektivu postati važno energetsko čvorište, mogla bi postati država crna rupa izvan svih energetskih i političkih tokova, koja 'krsti jariće' pod okriljem odlazeće kancelarke Merkel ulažući svu političku energiju u pomirbenih pomirbi pomirbe. I maše Pentagonu pred nosom rashodovanim francuskim borbenim 'rafalima'.