Niti Bandićem se više nije moglo upravljati na isti način, bez njega to postaje apsolutno nemoguće. Sljedećih će se tjedana vidjeti hoće li prijelazno rješenje biti neki novi ‘neovisni‘ kandidat ili će se promjene osloniti na najjače stranke. U tom slučaju jačaju izgledi SDP-ova Joška Klisovića
Milan Bandić kao da je režirao i vlastiti odlazak, u trenutku koji je njemu najviše odgovarao. Otišao je prije izbora za novi gradonačelnički mandat, koji mu je prvi put bio upitan. I to ne zbog ozbiljnih protukandidata, već zbog sve manje vlastite životne snage i zdravlja, kao i zbog težine političkog i pravosudnog tereta koji ga je pritiskao. Kao da se obistinila njegova najava da će ostati gradonačelnik dok god on bude htio ili dok ga Bog ne uzme k sebi.
I otišao je u trenutku kad su njegovi javni i tajni politički partneri, baš kao i njegovi stvarni ili fingirani politički protivnici, najizravnije suočeni s razmjerima Bandićeve dosadašnje uloge: i u Zagrebu i na nacionalnoj (političkoj) razini. Nakon njegova iznenadnog odlaska ukazala se golema tektonska rupa na političkom reljefu grada Zagreba, i to u vrijeme kad su uglavnom sve političke opcije (nedostaje još samo Škorin DP) definirale svoje pozicije i kandidate za lokalne izbore, prilagođavajući ih upravo – Milanu Bandiću.
Nitko ne može 'obuti Bandićeve cipele'
Zato je prvo pitanje o Zagrebu poslije Bandića: kako presložiti politički model upravljanja gradom koji se dva desetljeća gradio upravo po mjeri Milana Bandića? Jasno je da ne postoji kandidat koji bi mogao samo 'ući u Bandićeve cipele' i nastaviti istim putom. A potrošio se i model upravljanja gradom u kojemu su se preko nadstranačkoga, ali sa svima povezanoga gradonačelnika, što javno, a što tajno, namirivali materijalni interesi gotovo svih političkih opcija, s pomoću jednog od najizdašnijih i najfleksibilnijih proračuna u državi – proračuna Grada Zagreba.
Niti Bandićem se više nije moglo upravljati na isti način, bez njega to postaje apsolutno nemoguće. Zato je prvo pitanje s kojim se sada suočavaju dublje strukture hrvatske politike: kako na brzinu presložiti model napravljen po Bandićevoj mjeri da bi se na lokalnim izborima uspostavilo neko održivo prijelazno rješenje?
Sljedećih će se tjedana vidjeti hoće li to biti neki novi 'neovisni' kandidat koji bi Bandićevo nasljeđe u Zagrebu trebao donekle promijeniti i prilagoditi za sljedeću etapu? Ili će se promjene osloniti na postojeće, institucionalno najjače stranke kao najjednostavnije i najmanje riskatno rješenje?
U tom slučaju jačaju izborni izgledi SDP-ova Joška Klisovića. Jer antibandićevske opcije i kandidati (uključujući tu i najozbiljnijega među njima T. Tomaševića) preko noći su izgubili srž i metu svojih političkih kampanja, a Plenkovićev HDZ izabrao je kandidata koji je toliko očito biran po mjeri Bandićeve izborne pobjede da više ne može promijeniti ni dojam ni kandidata. O dugoročnijem modelu upravljanja Zagrebom nakon Bandića odlučivat će se u mandatu sljedećega gradonačelnika.
Pravosudno provjetravanje uprave
Drugo važno pitanje koje će morati rješavati postbandićevska gradska garnitura jest kako učiniti Zagreb održivim i kratkoročno spasiti grad od bankrota. O opasnim dubiozama u gradskom proračunu i Zagrebačkom holdingu nagađalo se već posljednje dvije godine.
To je donekle utihnulo najprije zbog šoka koji je izazvao potres, a zatim zbog opće šutnje o neugodnim financijskim temama koju je donijela pandemija. No i posljedice potresa i (proračunske) posljedice pandemije samo su uvećale probleme i zagrebačke financijske dubioze. Zbog održivosti grada sljedeća garnitura neće niti moći niti smjeti tako obilato prelijevati javni novac u korist svojih političkih i poslovnih prijatelja i partnera kao što se to, kako usmena predaja kaže, činilo u Bandićevo vrijeme.
Treće pitanje Bandićeva nasljeđa bit će pravosudni rasplet njegovih sudskih postupaka i kaznenih istraga. Nakon svih kaznenih postupaka i dvokratnog pritvora Bandić je otišao bez bilo kakve, čak i nepravomoćne, presude. Ali i istrage i postupke trebat će nekako dovršiti, imenovati i kazniti neke krivce. I to je, vjerojatno, predmet ozbiljne zabrinutosti, ne samo njegovih najbližih političko-poslovnih suradnika već i onih srednjih i nižih razina u gradskoj upravi koji su prema usmenim uputama stavljali svoje potpise na neke odluke i ugovore. To više što bi ti kazneni postupci za sljedeću garnituru mogli postati i sredstvo provjetravanja Bandićeve gradske uprave nakon Milana Bandića.
A priče o nezamjenjivosti Bandića u srcima i mislima Zagrepčana? One su već prošlost. Slab odaziv građana na organizirano odavanje počasti gradonačelniku još jednom govori koliko traju političke ljubavi iz koristi. Bandić bi se jako ljutio na suradnike koji su to previdjeli u organizaciji.