Slijedi uzvrat. Naime, iako je htjelo riješiti problem novoniklih naselja kamp-kućica, Gradsko vijeće Vodnjana napravilo je pogrešku
Visoki upravni sud (VUS) ukinuo je točku 10. Odluke o agrotehničkim mjerama u poljoprivredi te mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina na području grada Vodnjana. Ta je presuda zanimljiva zato što, dok čitate VUS-ovo obrazloženje, cijelo se vrijeme zapravo slažete s Gradskim vijećem Vodnjana (Odluka donesena 21. lipnja 2022.) dok iščekujete razlog zašto je Odluka ipak ukinuta.
Podnositelji zahtjeva (njih 84) za ocjenu zakonitosti točke 10. Odluke tvrde da gradski oci Vodnjana prilikom odlučivanja nisu imali na umu osobe koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Drugi je razlog, naglašavaju, ‘obračun‘ s vlasnicima tzv. vikend-zemljišta tako da ih se onemogući da se na bilo koji smislen način koriste nekretninama za odmor u svom vlasništvu, koje su se kao takve javno oglašavale i za koje je notorno da na području grada Vodnjana postoje i na taj se način njima neometano koristi već desetljećima. Naime, u točki 10. piše da je zabranjeno nasipavanje poljoprivrednog zemljišta građevnim i drugim materijalom bez posebnog odobrenja te postavljanje ili odlaganje kamp-kućica, prikolica, kontejnera i drugih pokretnih objekata i naprava, zbog čega se neosporivo uništava humusni sloj poljoprivrednog zemljišta. Sve je to navedeno kao zabranjeno jer su vlasnici dužni održavati svoje poljoprivredno zemljište pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju (prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu).
Nova naselja
Čim sam to pročitao, odmah mi je bilo jasno da je riječ o želji gradskih otaca da zaustave divlju apartmanizaciju, a poznato je da u Istri ima jako mnogo nelegalne gradnje. Doduše, u ovom je slučaju riječ o pokretnim objektima za stanovanje, ali i njima se može nagrditi okoliš i stvoriti nered.
Međutim, vlasnici tih parcela smatraju da, osim što je pobijena Odluka o agrotehničkim mjerama protivna Ustavu (pravo vlasništva uz eventualno ograničenje u interesu države), zakonu i drugim podzakonskim propisima, ona je i u životnom smislu neprimjenjiva, ‘osim kao sredstvo za teroriziranje ciljane grupe građana kojoj pripadaju i podnositelji ovog zahtjeva kao vlasnici zemljišta‘. Dakle, nema tu brige, smatraju, oni, za poljoprivredno zemljište, nego ih gradski oci nastoje onemogućiti da žive kao i dosad, postavljajući svoje pokretnine na poljoprivredno zemljište. Zato predlažu da se spomenuta točka 10. Odluke ukine.
Što se tiče nasipavanja zemljišta, gradski su oci u odgovoru na zahtjev o ocjeni zakonitosti VUS-u izjavili da ona nije apsolutna, nego da je nasipavanje moguće uz posebno odobrenje odgovornog tijela. Nadalje kažu kako je općepoznato da je trenutačna situacija na području grada Vodnjana s postavljanjem kamp-kuća stvorila doslovno nova naselja koja sustavno uništavaju humusni sloj poljoprivrednog zemljišta i potiču eroziju. Dakle, ta zabrana nije samo u interesu države već i u interesu privatnih vlasnika koji se bune protiv nje, a koji su stekli poljoprivredno zemljište radi poljoprivredne proizvodnje, a ne za druge namjene.
Greška u koracima
VUS smatra da Grad Vodnjan ima pravo donositi odluke na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu te Pravilnika o agrotehničkim mjerama. Štoviše, prema tim aktima svaki vlasnik i posjednik poljoprivrednog zemljišta dužan je brinuti se o njemu. Međutim, gradski su oci napravili pogrešku – nisu mogli na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisati tko može držati pokretne objekte na poljoprivrednom zemljištu i nasipavati ga ili graditi putove (u suprotnosti s prostornim planom) niti to ima veze s agrotehničkim mjerama. VUS je rekao da je riječ o materiji iz područja bespravne gradnje, odnosno protupravnog postavljanja objekata (a ne o materiji zaštite poljoprivrednog zemljišta u smislu Zakona o poljoprivrednom zemljištu), pa je ukinuo točku 10. Odluke.
Tako su vlasnici poljoprivrednog zemljišta privremeno odnijeli pobjedu, ali vodnjanskim gradskim ocima VUS je pokazao put kako da dođu do cilja.
POST SCRIPTUM
Podnositelji zahtjeva za ocjenu zakonitosti osporili su i točku 2. Odluke, u kojoj piše da se poljoprivrednim zemljištem smatraju oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Između ostalog, piše i da su vlasnici i ovlaštenici dužni svoje poljoprivredno zemljište obrađivati u skladu s agrotehničkim mjerama ne umanjujući njegovu vrijednost. No to je u cijelosti istovjetno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu te Pravilnika o agrotehničkim mjerama, naveo je VUS i odbacio taj dio zahtjeva.