Čak i da dolasku kineskog vođe u Moskvu nije prethodio ICC-ov uhidbeni nalog za Putina, Xijev posjet ne bi se mogao tumačiti kao pokazatelj nekog velikog prijateljstva. Više bi to bio posjet kojim Xi i simbolično preuzima vodstvo u globalnoj konfrontaciji neliberalnih režima sa zapadnom alijansom
Je li dugi, čak trodnevni, predsjednički posjet kineskog vođe Xi Jinpinga Vladimiru Putinu bio susret neupitnih političkih saveznika i dragih prijatelja, kako je to uglavnom portretirano u medijskim izvješćima? A i ‘prijatelji‘ Xi i Vladimir trudili su se ostaviti dojam bliskosti, razumijevanja i potpore. Ili je to bio Xijev ‘poljubac smrti‘ međunarodno izopćenom i vidno onemoćalom ruskom vođi? Onaj ‘poljubac smrti‘ iz rječnika mafijaške neverbalne komunikacije koji kao metu označava sljedećega koji mora nestati s pozornice.
Čak i da dolasku kineskog vođe u Moskvu nije prethodio uhidbeni nalog Međunarodnoga kaznenog suda u Haagu (ICC) za ruskog predsjednika Vladimira Putina, Xijev se posjet ne bi mogao tumačiti kao pokazatelj nekog velikog prijateljstva. Više bi to bio posjet kojim Xi i simbolično preuzima vodstvo u globalnoj konfrontaciji neliberalnih režima sa zapadnom alijansom, a oslabljena Rusija definitivno gubi status svjetske velesile. I u toj koncepciji Xi bi bio više budući skrbnik Rusije nego prijatelj Vladimira Putina.
Upitna teza o dugom savezništvu
Međutim, ICC-ov uhidbeni nalog za Vladimira Putina, iako bez operativne snage, dodatno je podcrtao njegovu međunarodnu izopćenost, ali i njegovu političku slabost u odnosu na kineskog vođu Xija. A Xijeve lijepe želje moskovskom ‘prijatelju‘ da se sljedeće godine kandidira na predsjedničkim izborima i laskanje kako će na njima sigurno pobijediti u podtekstu zvuče prilično nepovoljno za rusku političku elitu i duboku državu. Naime, to bi značilo nastavak međunarodne izolacije Rusije od Zapada. A svi autokratski režimi, uključujući i oslabljenu Rusiju i osnaženu Kinu, koja je već ostvarila status svjetske velesile, potvrdu svojeg međunarodnog položaja ipak i dalje traže u Washingtonu, Londonu, Parizu, Berlinu. A ne u Pjongjangu ili Teheranu. Ma kako dobre ‘prijatelje‘ ondje imali.
Drugo, još jedan mandat Vladimira Putina značio bi nastavak rata protiv Ukrajine, koji je već izgubio, ali se više ne može iz njega povući jer bi time potpisao vlastiti kraj. Naprotiv, da bi otklonio pozornost s izgubljenog rata za pokoravanje Ukrajine, prisiljen je širiti žarišta sukoba na druge države: od Moldavije i Gruzije do Crne Gore ili BiH. Rusija tim sukobima dobiva status proizvođača problema, regionalnog destabilizatora koji, međutim, nije u stanju iz tih destabilizacijskih operacija izvući neki profit za jačanje Rusije.
Štoviše, to je slabi iznutra. Iz zapadnih think tankova već se puštaju probni baloni o mogućem raspadu Rusije, što ne bi bio dobar geopolitički razvoj ni za Europu ni za zapadni savez predvođen SAD-om. A katastrofalan bi bio za samu Rusiju – značio bi da najveća država na svijetu postaje teritorij pod potpunim kineskim skrbništvom. To je rasplet koji će ruske političke elite svakako nastojati spriječiti. Osim toga, ta teza o dugom savezništvu i velikom prijateljstvu između Rusije i Kine vrlo je upitna. Nije tu bilo velikog prijateljstva ni u vrijeme kad je nekadašnji Sovjetski Savez i NR Kinu povezivala zajednička komunistička ideologija, a kamoli danas kad su iz prethodnog razdoblja zadržali ponajviše kontinuitet vladajućih elita, a njihovo je djelovanje na globalnoj sceni otvoreno motivirano geopolitičkim i ekonomskim interesima, bez utopijskih ideoloških paravana.
Car mora napustiti pozornicu
Ni danas, godinu dana poslije neuspjele Putinove ‘specijalne vojne operacije‘ u Ukrajini, ne može se govoriti da je Xi nešto posebno pomogao Putinu. Više je čekao da on postane dovoljno slab kako bi mu potvrdio ‘prijateljstvo‘ i da s pomoću ‘kineskoga mirovnog plana‘ u dvanaest točaka pokuša ustoličiti Kinu kao glavnoga konkurenta SAD-u u rješavanju globalnih geopolitičkih sukoba. ICC-ov uhidbeni nalog, očito tempiran uoči Xijeva dugonajavljivanog posjeta Putinu, dodatno je podcrtao rusku slabost u odnosu na Kinu. I poslao poruku ruskoj dubokoj državi da će s izoliranim Putinom koji ima etiketu ratnog zločinca nužno potpasti pod kinesko ‘skrbništvo‘ u međunarodnim odnosima.
Ukratko: Vladimir Putin postao je zapreka za budućnost Rusije i za prvi korak na tom putu – neki kompromisni izlazak iz osvajačkog pohoda na Ukrajinu. Svojim ‘poljupcem smrti‘ Xi je to samo potvrdio. A to su i prije znali oni koji trebaju znati. I oni u ruskome političkom establišmentu i dubokoj državi koji se mogu pobrinuti za neku vrstu odlaska donedavno nedodirljivoga ruskog cara s političke pozornice.