Inflacija u Hrvatskoj spustila se sa dvoznamenkastih razina u 2022. na jednoznamenkaste, no skupoća života na ovim prostorima ne prestaje intrigirati javnost. Za visoke cijene prije dvije godine krivac je pronađen u ‘poremećenim lancima opskrbe‘ uslijed pandemije, a potom i ruske agresije na Ukrajinu, skoka cijena nafte i plina i svih ostalih problema koji su proizvođači i trgovci uspjeli pronaći. No, s ruskim razaranjima Ukrajine naučili smo živjeti, energenata ima i više nisu (toliko) skupi, pa je inflacija u dobrom dijelu ostatka Europe stavljena pod nadzor. U listopadu je iznosila dva posto, kaže Eurostat, malo ubrzavši sa 1,7 posto u rujnu.
U Hrvatskoj pak ta ista inflacija, iako se smanjila, nikako da dohvati eurozonsku razinu. Kod nas je u listopadu Eurostat izmjerio rast cijena od 3,5 posto, nasuprot 3,1 posto iz prethodnog mjeseca. Domaća javnost, posebna ona s iskustvom jeftinije kupnje u pograničnim mjestima Slovenije ili Italije, počela je postavljati neugodna pitanja: kako to da je vani jeftinije. Prepoznavši što tišti narod, tom pitanju pridružili su se i mediji počevši objavljivati usporedne tablice proizvoda u pojedinim trgovačkim lancima koji posluju u Hrvatskoj i Njemačkoj. Usporedba je pokazala da su cijene za Nijemcima, s prosječnom neto plaćom od 2850 eura, niže i do 60 posto nego za Hrvate s prosječnih 1300 eura mjesečne zarade.
Zašto je u Njemačkoj jeftinije?
Tom temom pozabavili su se i Ivan Mužić, viši stručni suradnik u Direkciji za monetarnu politiku i Ivan Žilić, viši savjetnik iz Direkcije za ekonomske analize Hrvatske narodne banke, institucije čiji je zakonski zadatak kontrola inflacije. U analizi naslovljenoj ‘Jesu li cijene u Hrvatskoj zaista više nego u razvijenijim zemljama? Detaljniji pogled na cijene u maloprodajnom lancu‘ objavljenoj na stranicama središnje banke Mužić i Žilić osvrnuli su se na medijsku usporedbu cijena 20 proizvoda iz drogerie markta (dm). Ta je usporedba pokazala da je tih 20 odabranih proizvoda skuplje u hrvatskoj internetskoj trgovini dm-a nego u njemačkoj, pri čemu su neki artikli čak dvostruko skuplji.
Stručnjaci HNB-a odlučili su stoga dublje zagrepsti, pa su usporedili cijene više od 15 tisuća proizvoda u hrvatskom dm-u s onima u njemačkoj, slovenskoj, austrijskoj i talijanskoj podružnici tog lanca drogerija. Što je analiza pokazala? Od ukupno 15.560 proizvoda ponuđenih u hrvatskom dm-u, u njemačkom je pronađeno 4370 artikala, u talijanskom 3308, u austrijskom 4801 i 6389 u slovenskom. - Identični proizvodi u Hrvatskoj su skuplji nego u Njemačkoj, ali jeftiniji nego u Italiji, Austriji i Sloveniji. Prosječne cijene u dm-u u Hrvatskoj više su za 16 posto nego u Njemačkoj. Ipak, cijene u dm-u u Hrvatskoj u prosjeku su niže nego u Italiji, Austriji i Sloveniji, i to za 7 posto, 1,6 posto i 2,4 posto – pokazala je HNB-ova analiza.
Konkretno, od ukupno 4370 uparenih proizvoda, njih 3252 skuplja su u Hrvatskoj, 334 imaju istu cijenu, dok su 784 proizvoda jeftinija u Hrvatskoj. No, njemački dm jeftiniji je i od ostalih država, ne samo od Hrvatske. U prosjeku je za 18,3 posto jeftiniji od Italije, za 13,9 posto od Austrije te za 12,1 posto jeftiniji od Slovenije. Žilić i Mužić smatraju kako postoje brojni čimbenici koji mogu utjecati na činjenicu da je deterdžent, šampone i kreme najjeftinije kupovati u Njemačkoj.
- Visoka gustoća naseljenosti omogućava učinkovitiji logistički sustav i manje relativne troškove distribucije. Primjerice, u Njemačkoj na 100 tisuća stanovnika prosječno dolazi oko 2,5 poslovnica dm-a, a u Hrvatskoj oko 4,5. Snažna konkurencija na njemačkom tržištu, uz brojne trgovačke lance i veliki promet dm-a u Njemačkoj koji omogućuje ekonomiju obujma, dodatno potiče održavanje niskih cijena. Razlike u PDV-u također pridonose povoljnijim cijenama jer opća stopa PDV-a u Njemačkoj iznosi 19 posto, a u Hrvatskoj 25 posto. Konačno, njemački su kupci poznati po sklonosti proizvodima s pristupačnim cijenama i diskontnoj kupnji, te im je potražnja cjenovno elastičnija, što dodatno jača konkurenciju između trgovaca - tvrde stručnjaci HNB-a.
Racionalno ste nepažljivi
Da trgovci ipak siromašnim Hrvatima ne prodaju skuplje nego bogatim Nijemcima, Žilić i Mužić prisnažili su podatkom Eurostata koji obuhvaćaju sve proizvode i usluge unutar potrošačke košarice za izračun indeksa cijena. Taj podatak govori da je prosječna razina cijena u Hrvatskoj u 2023. iznosila je oko 72 posto prosjeka EU-a. Ta razina cijena slična je onoj u drugim zemljama srednje i istočne Europe, gdje prosjek razine cijena iznosi oko 75 posto prosjeka EU-a. No, analitičari središnje banke smatraju da je dio odgovornosti za visoke cijene i na - kupcima.
– U uvjetima povišene inflacije očekivano je da se kod potrošača smanjuje takozvana racionalna nepažnja jer se veća pozornost pridaje cijenama i njihovu kretanju. Tendencija kućanstava i poduzeća da zbog visoke inflacije više pozornosti posvete samoj inflaciji može biti dvosjekli mač. S jedne strane, pojačano praćenje kretanja cijena može pridonijeti informiranosti kupaca i ojačati njihovu osjetljivost na povišene razine cijena pojedinih proizvoda te tako ujedno ojačati konkurenciju i pritisak na tržišne dionike da održavaju cijene što nižima, što naposljetku ublažava inflacijske pritiske. No, s druge strane, učestalo komentiranje cijena može povećati percepciju inflacije i inflacijska očekivanja i time učiniti inflacijske pritiske tvrdokornijima – zaključuju Žilić i Mužić.
Ukratko, ne obazirite se na cijene, pa će one pasti.
Ne pričaj, pa će biti bolje
Zanimljiv je to teorijski zaokret u traženju objašnjenja za visoke cijene u zadnje dvije godine. Prvo su nas trgovci uvjeravali kako oni nisu krivi jer rade s maržom od tek dva posto, prebacujući odgovornost na proizvođače. Kad se poteglo pitanje viših cijena za iste proizvode, onda su trgovci to pojasnili slabom konkurencijom na tržištu i malim brojem stanovnika, pa su naglo zaboravili tvrdnju o karitativnoj marži od dva posto. Proizvođači su pak tvrdili da su im poskupjeli čuveni ‘ulazni troškovi‘ u obliku sirovina, energije i radne snage koja – vidi čuda – zbog skupoće traži veće plaće.
Sad je došao red na maštovitije objašnjenje; tko priča o inflaciji, povećava je. Na tom tragu razmišlja i ministar financija Marko Primorac koji je 5. studenog, odgovaraju na zastupničko pitanje je li inflacija pojela rast plaća i mirovina kazao kako to nije istina. - Nije mi jasno iz kojeg razloga kontinuirano širite taj pesimizam, pesimizam u ekonomiji je neodgovoran, sama rasprava o tome podgrijava i inflaciju – kazao je ministar.
Na taj način očito razmišlja i šef HNB-a, guverner Boris Vujčić, koji je prošloga tjedna na Financijskom forumu Poslovnog dnevnika kazao kako ‘građani imaju u glavi perceptivnu inflaciju – cijene kojih se sjećaju, a ne realne‘. Objašnjenja očito ponestaje, pa ih onda valja pronaći tamo gdje je to oduvijek najlakše.
U neukom narodu i iritantnim novinarima.