Za povećanje broja goveda nije dovoljno poticati tov, treba poduprijeti i uzgoj

Prije tridesetak godina govorio mi je moj tadašnji zagrebački susjed da se ostavim studiranja jer nikada neću naći posao ako nemam vezu te me uporno nagovarao da uložim u stado ovaca koje bih čuvao i onda prodavao janjad. Nisam imao sliku o toj pastirskoj djelatnosti, a, iskreno, nisam se ni trudio predočiti si je jer me nije privlačila, zato sam ga svaki put ljubazno odbio pravdajući se kako sam ‘željan znanja‘. ‘Ali to je isplativ posao, samo što vi mladi želite sjediti u kancelariji i ništa ne raditi‘, kritizirao bi me.

Na moju sreću, nakon nekog je vremena odustao shvativši da govori tvrdoglavom magarcu, a ne čovjeku. Ili je možda u sebi rekao: ‘Ma ti si, mali, ovca!‘ To se u mom kraju kaže za onoga koji nema pojma o nečemu. Nekoliko godina poslije imao sam priliku razgovarati s ličkim pastirom koji mi je rekao da mu je posao čuvanja ovaca toliko isplativ da bi, da i svaki dan zakolje i pojede jedno janje, opet zaradio. Kvaka je u tome što, kad jednom uložite u ovce, one i njihov pomladak ojanje nove, besplatne, a prodaja janjadi donosi dovoljno novca i za ulaganje u nove ovce, ali i za solidan život.

Jednaka ili veća potpora

Nisam ja, mili moj čitatelju, za takav biznis iako doista cijenim svaki posao. Susjedova savjeta i priče ličkoga pastira sjetio sam se dok sam čitao Nacrt programa potpore za obnovu narušenoga proizvodnog potencijala u sektoru mliječnoga govedarstva, ovčarstva i kozarstva od 2025. do 2027. Sâm naziv kaže da naša Vlada želi potaknuti obnovu narušenoga stočnog fonda. Međutim, zaintrigirao me prijedlog Mateje Česi iz Središnjega saveza hrvatskih uzgajivača simentalskog goveda iznesen tijekom javne rasprave, u kojem stoji da je najveći uzrok pada broja krava i povećanja uvoza živih goveda u Hrvatsku taj što su se državne potpore i mjere usmjeravale na tov junadi, a uzgoj teladi i junica za rasplod svih tih godina bio je potpuno isključen iz državnih programa.

Posljedica je da se godinama velik broj ženske teladi umjesto za rasplod stavljao u tov te klao za rastuće i atraktivno tržište telećeg mesa, zbog čega se uzgoj krava smanjio, a rastao je uvoz teladi za klanje. U svom komentaru Česi navodi da se Program razvoja govedarstva koji predlaže Ministarstvo poljoprivrede temelji na znatnom povećanju broja krava i proizvodnje, zbog čega je za njegovo oživotvorenje nužan preduvjet uvođenje poticajne potpore za žensku rasplodnu telad i rasplodne junice. Ako ništa drugo, smatra da bi stočari jednaku potporu trebali dobiti za uzgoj rasploda i tov. Čak misli da bi za rasplod trebala biti poticajnija jer ‘utovljene, većinom uvezene junice mahom završavaju na stranim tržištima, a rasplodna telad i junice ostaju u našem uzgoju, u našem gospodarstvu, sto posto sudjeluju u domaćem BDP-u‘.

U tov, u tov!

Zato predlaže potporu za žensku rasplodnu telad i junice u svim proizvodnim sustavima, i to jedan euro po danu, zbog čega bi domaći uzgoj junica i krava postao ‘konkurentniji, osobito othrana ženske teladi i junica u prvoj godini, koja je najzahtjevnija, ali i presudna za uzgoj kvalitetnih budućih krava‘. Na taj bi se način ‘spasio velik dio ženske teladi od klanja i mogli bismo u dogledno vrijeme očekivati zaustavljanje pada broja krava te preokretanje trendova u uvozu teladi‘.

Iako nisam stručnjak za stočarstvo, kako sam naveo na početku, iskustvo ličkoga pastira govori mi da bi, poput janjadi, i krave donosile stočarima besplatnu telad pa bi se dio usmjeravao na rasplod, a dio na tov za klanje. Uostalom, to što piše Česi čini mi se logičnim jer oslanjati se na uvoz čak i rasplodnih junica, ali bez potpore, opet će stočare usmjeravati samo na tov i na klanje pa se osnovni cilj spomenutog programa, obnova stočnog fonda u govedarstvu, neće ostvariti ili će se ostvariti mnogo teže. U uzgoju ovaca to, očito, ide nešto lakše (ali ne lako) nego u uzgoju goveda, pa ako ništa drugo, nadam se da će u Ministarstvu poljoprivrede razmotriti taj prijedlog kako ih se ne bi moglo optužiti da se vode pokličem: ‘U tov, u tov, za narod svoj!‘