U javnu je raspravu poslan Prijedlog pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta kojim je dotaknuta i osjetljiva tema korištenja onog zemljišta čiji su vlasnici otišli iz Hrvatske iz raznih razloga ili su umrli pa se nagomilalo nasljednika koji se o njemu ne brinu. Ima raznih prigovora i prijedloga, stoga bih malo o tome. Jedan cijenjeni sudionik rasprave upozorava da će se na taj način, bude li pravilnik donesen, prekršiti jedno od temeljnih ljudskih prava, a to je pravo na vlasništvo, čime se Hrvatska izlaže velikom broju tužbi i izglednim velikim naknadama štete vlasnicima.
Naime, u stavku 5. čl. 2. Prijedloga izmjena piše da će poljoprivrednik koji je suvlasnik zemljišta kojim se koristi pet godina, a ostali suvlasnici su nepoznatog prebivališta koji se njime nisu koristili za to vrijeme niti su osporavali korištenje/posjed/suvlasništvo zemljišta, za upis u ARKOD (evidencija uporabe poljoprivrednog zemljišta u digitalnom obliku) morati dostaviti potvrdu JLRS-a. Ako pak nije prošlo pet godina korištenja, u stavku 6. stoji da će poljoprivrednik suvlasnik za korištenje tog zemljišta morati za upis u ARKOD dostaviti potvrdu barem jednog od suvlasnika kojom poljoprivredniku daje suglasnost za korištenje tog poljoprivrednog zemljišta.
Napredniji propis
Sudionik rasprave kao dodatni problem vidi to što čak nije riječ o zakonskom nego podzakonskom prijedlogu te ističe da se time ‘zadire u bitnome u ustavna prava zajamčena Ustavnim zakonom o neprikosnovenosti i nepovredivosti vlasništva kao i kršenja prava reguliranih Zakonom o vlasništvu i stvarnim pravima‘. Navodi i da ostali suvlasnici i ne moraju znati, niti su u obvezi davati bilo kome svoje vlasništvo na korištenje bez pitanja, odnosno bez zahtjeva. Time se, upozorava, nezakonito zloupotrebljavaju hrvatski propisi kojima bi se trebala jamčiti pravna sigurnost i zaštita vlasničkih prava.
Poštujem sve prethodno napisano i vjerujem da je cijenjeni sudionik rasprave plemenit čovjek zabrinut ne samo za pravo vlasnika s nepoznatom adresom, nego i za pravo svih nas. Jer ako ćemo sada kršiti pravo dijela vlasnika, sutra će to biti presedan koji će opravdavati mogući gubitak prava svih nas u Hrvatskoj. Ali uz ispriku njemu, moram reći da se ipak s njim ne slažem.
Upravo suprotno, smatram da je ovakav propis bolje rješenje od, prema mojemu mišljenju, diskriminirajućeg propisa donesenoga prije možda i deset godina kojim je propisano da će se kažnjavati oni vlasnici poljoprivrednog zemljišta koji ga ne privode svrsi te je zbog zapuštanja obraslo u šiblje i korov. Tada se to tumačilo i tako da se time žele kazniti Srbi s nekadašnjih okupiranih područja koji su izbjegli ili protjerani nakon akcije ‘Oluja‘, odnosno natjerati ih da zemlju što prije prodaju što jeftinije jer se ne misle vraćati. Teško je dokazati da je to bio cilj, ali bez sumnje se takav epilog mogao očekivati, pa kako je to bilo osjetljivo političko pitanje, propis nikad nije proveden iako nisu otišli samo Srbi ostavivši zapuštenu zemlju.
Primarno i sekundarno pravo
Sadašnji prijedlog zapravo ne zadire u ustavna prava onih vlasnika zemlje koje je teško pronaći. Prema mojemu mišljenju, veće je zlo ostaviti tu zemlju zapuštenu, odnosno zabraniti korištenje čovjeku koji je želi obrađivati, nešto proizvoditi, zaraditi i plaćati porez. Vlasništvo se i dalje ne osporava, a s druge strane na jedan dobar, legalan način zaobilazi se propis koji propisuje kažnjavanje vlasnika zbog zapuštanja zemljišta.
Vlasništvo jest neodvojiv dio ljudskih prava, civilizacijska tekovina, ali ono je sekundarno pravo za razliku od primarnih elemenata poput prava na život, izbor, mišljenje… Kao sekundarno pravo jedini je dio ljudskih prava koji može biti oduzet zbog višeg interesa (primjerice zemlje da bi se sagradio put). Pa ako zbog višeg interesa može biti oduzeto, onda se nekomu može dati zemlja na korištenje bez oduzimanja vlasništva da ne bi zarasla u šiblje i korov jer je to također viši interes. Zato bih predložio da se prijedlog tog pravilnika još proširi i na osobe koje nisu suvlasnici zemlje, a žele se njome koristiti.
POST SCRIPTUM
Isti problem Hrvatska ima i s imovinom čiji su vlasnici tvrtke u BiH, Srbiji… Prašina se podignula prije nekoliko godina kad je Hrvatska odlučila ponuditi odmarališta na moru poduzetnicima da ih obnove i njima se koriste. Iako je zaista vlasnik taj koji će odlučivati kako će obnoviti nekretninu, stvar je mnogo kompleksnija. Naime, vlasnici iz tih zemalja pokazuju slab interes za svoju imovinu, a nešto se ipak mora napraviti s tim, pazeći da se ne povrijedi njihovo pravo.