Pišu: Donatella Pauković i Roko Kalafatić
Osoba koja radi u nabavi mora biti odgovorna. Ako je tako, pokušat će stvari koje se čine nemogućima ostvariti. U slučaju da ne uspije, onda to stvarno nije moguće – rekao je na 17. Liderovoj konferenciji o nabavi direktor nabave u Rand Shipyardu, Denis Miletović i na osebujan način objasnio kako izgleda njegov radni dan.
– Često sam se u svojoj karijeri osjećao kao da igram Space Invaders. Napadaju vas sa svih strana, vi rješavate sve te probleme, ali neminovno je da ćete se kad-tad susresti s izazovom koji ne možete nadići.
Ključan je trenutak onaj u kojemu odlučujemo kakvu ćemo kulturu u našoj organizaciji stvarati. Kada djelatnik bude pogođen izazovima, moramo odlučiti hoćemo li ga tući dok je na dnu ili ćemo mu dati ruku, podignuti ga i reći: idemo zajedno dalje – rekao je Miletović.
Tanka je granica između mita i poslovnog poklona
Čovjek brzo uči i svoje znanje jednakom brzinom primjenjuje te se zbog toga osjećamo samouvjereno. Ipak, što više učimo, to smo manje samouvjereni jer shvaćamo koliko malo zapravo znamo, dodao je.
– Radio sam tako na jednom sajmu i potencijalni klijent me tražio crvene polo majice. Bacio sam se na posao, istražio mogućnosti i složio najbolju moguću ponudu te s njome došao do tog direktora. Uzeo je moje crvene majice i bacio ih na pod. ‘Tražio sam Ferrari crvenu boju‘, rekao mi je. Uglavnom, vratio sam se sav pokisao u svoj ured i odlučio mu dati kontakt od najboljeg proizvođača kod kojega sam može naći željenu nijansu. Zaključak ove priče je da više nikad nisam prihvatio ponudu u kojoj sve nije kristalno jasno – rekao je Miletović.
Također je objasnio da je u poslovnom svijetu tanka granica između mita i poslovnog poklona.
– U svakom slučaju, obavijestite svog nadređenog, jer ako prešutite, onda je to mito i dobavljač ima polugu protiv vas. Ja sam primio poslovni poklon veći od 500 kuna i rekao sam nadređenom, a jednom sam primio i cijeli pršut. Rekao sam nadređenom, a on mi je odgovorio: ‘U redu, sad ćeš počastit‘ ekipu‘. Od svojih novaca sam kupio sir, krastavce, kruh i sok, pa me taj pršut na kraju dobro koštao – kazao je s porukom da uvijek trebamo biti pošteni u poslovanju, makar nas to koštalo.
– Ako želimo upravljati promjenama, prvo trebamo promijeniti sebe. Svi zadaci koje rješavamo iz dana u dan na kraju se svode na ljude. Čuvajte svoje zaposlenike, pazite ih i nagrađujte njihov trud. Oni će vas nagraditi tako da će poboljšati vaše poslovanje – zaključio je Miletović.
Odjeli nabave najrizičniji su za korupciju
U svijetu stalnih promjena, kompanije moraju pokazati i svoju usklađenost s regulativama, tzv. compliance, između ostaloga i u nabavi koja slovi kao sektor koji je visoko rizičan na korupciju.
Silvija Vig, vlasnica tvrtke CODUPO Compliance za usklađenost, antikorupciju, etiku i integritet, na Liderovoj konferenciji o nabavi objasnila je što stoji iza compliancea u nabavi i zašto često službenici za usklađenost znaju propitivati i biti naporni.
– Usklađenost nam govori što bismo trebali raditi u poslovanju i daje nam odgovor na pitanje što su, odnosno koja su to pravila regulative koje moramo slijediti u poslovanju. Za razliku od usklađenosti, etika nam daje odgovor na pitanje kako provoditi to što je propisano zakonom ili pravilnicima.
Obavezna regulativa (zakoni), ali i ono što kompanija dogovori raznim ugovorima ili internim pravilnici koji su uspostavljeni unutar sustava, moraju biti usklađeni. Moraju se poštivati sva pravila koja se prihvate i koja se interno propišu unutar organizacije. One klauzule koje su usvojene ugovorom su one koje štite poslovanje od korupcije, prevara i lažnog trošenja novca – objasnila je Vig, ističući da se u nabavi mora voditi računa o dobrobiti cijelog lanca, dakle, ne samo o dobavljačima nego i o poddobavljačima.
U Hrvatskoj ne postoji poseban zakon za implementaciju antikorupcijskih programa, no tvrtke koje dolaze na hrvatsko tržište i žele poslovati ovdje gledaju koliki je rizik korupcije u zemlji uz pomoć indeksa percepcije korupcije. Ako je broj rizika veći od 60, objasnila je Vig, tvrtke automatski moraju provoditi due diligence na razini antikorupcije te se i nakon sklapanja ugovora radi nadzor tih organizacija.
A osim na razini države, mjeri se i korupcijski rizik u industriji.
– Kod procjene rizika korupcije kod izlaska na drugo tržište gleda se i rizik od korupcije u industriji, npr. u nekretninskom biznisu koji je izuzetno izložen korupciji zbog pranja novca ili u naftnom i plinskom biznisu. Ako poslujemo u takvim industrijama, dodatno smo izloženiji korupciji, ne samo kao zemlja, nego i kao sektor – dodala je Vig.
Lako je kad je nabava dobro posložena i funkcionalna
Hrvoje Pupačić, izvršni direktor u tvrtci Adria Winch koja se bavi proizvodnjom palubne mehanizacije, govorio je o općepoznatoj borbi nabavljača prema upravi. Upravo ga je njegov stav doveo na trenutnu poziciju jer se u ‘slobodno vrijeme‘ involvirao u poboljšanje odnosa rukovodećih s nabavom unutar poduzeća.
Makar je poboljšao odnos uprave i nabavljača, na svojoj poziciji i dalje kontrolira cijelu nabavu jer ga ‘i dalje drži ljubav‘, ali uskoro će taj posao prepustiti sljedećoj osobi, kaže. Nabava nije lak posao, a još je teži kad je njena struktura gotovo nepostojeća. To najbolje zna Pupačić, koji je u Rimcu radio u njihovim početcima.
– Rekao bi da je puno kompleksnije raditi nabavu u startupu nego u uhodanoj priči. Kad sam radio u Rimcu, dolazio sam iz pozicije nabavljača koji dobavljaču prije svega prodaje priču. Jedan me pitao koliko milijuna ćelija ćemo kupiti, a ja mu na to moram odgovoriti da smo tek u početku.
Ključno je uvjeriti ljude u priču i uspjeh koji još ne postoji, a potrebno je i imati partnera dobavljača koji će raditi s vama na tome da ideja uspije, kako vaša, tako i zajednička – smatra Pupačić.
Objašnjavajući koliko je teško posložiti funkcionalnu nabavu, dodao je da je lako poslovati kad sve funkcionira, kad je procedura djelotvorna, odjeli rade svoj posao i sve se rješava na vrijeme. Ipak, kad dođe kriza, postoje penali, obaveze i rokovi koji se stišću i mijenjaju iz dana u dan. Za razliku od proteklih firmi u kojima je Pupačić radio, poput Brodosplita ili Rimca, u Adria Winchu mu je, kaže, super.
– Tvrtka ima nevjerojatan potencijal. Često govorim našoj nabavi, financijama i inženjerima da smo mi kompanija koja ima vlastitu proizvodnju i skoro 100 posto proizvoda izvozimo. Zbog toga smo iznimno sretni.
Čak 70 posto izvoza činila je Rusija
Što se tiče zapošljavanja, naši radnici su većinom domaći. Diplome mi nikada neće biti na prvom mjestu, već žar i volja za učenjem posla. Svojim nabavljačima bi volio dati veće plaće, ali treba ispunjavati i redovne obaveze pa je zbog toga to teže ostvariti. Najveći izazov je biti konkurentan unatoč svim tim faktorima koji utječu na poslovanje – komentirao je Pupačić.
Adria Winch je kompanija koja se ponosi svojim izvozom, a 2016. godine je osvojila i nagradu za najboljeg izvoznika u Rusiji. U to vrijeme, zemlja im je predstavljala čak 70 posto izvoza. Pupačić je napomenuo da je i prije govorio da je Rusija nestabilno tržište i da treba ciljati druge kupce.
Zbog toga su odlučili izaći na pet najvećih sajmova da ljudi vide da je kompanija i dalje snažna. Tako se radi posao, smatra Pupačić i dodaje da danas dosta rade u Norveškoj i Turskoj, a pokušavaju i u Koreji. Tvrtka je 100 posto orijentirana prema izvozu, dodao je.
– Moj savjet za poslovanje u ovim trenutcima je da ne gledate jedan, nego tri koraka unaprijed i očekujete nemoguće – zaključio je Pupačić.