Nakon uvodnog predavanja vlasnika klinike Svjetlost Nikice Gabrića u kojem se osvrnuo na na odnos medija i gospodarstva, u AutoZubak poslovnom klubu na temu‘ Gospodarstvo i mediji: Koliko se vole‘ razvila se žučna rasprava u nekoliko pravaca na prvom od dva okrugla stola, s naslovom Mediji i gospodarstvo – faktori sa zajedničkim nazivnikom.
Dva glavna ‘sukoba‘ javila su se između gospodarstvenika i medija oko količine ulaganja u oglašavanje, potaknuto predavanjem dr. Gabrića, dok je drugi donekle isprovocirao glavni urednik Lidera Miodrag Šajatović prozvavši, među ostalim, PR industriju u Hrvatskoj. Mladen Pejković, predsjednik Uprave Vipneta reagirao je na tvrdnje Gabrića kako velike multinacionalne kompanije u Hrvatskoj ulažu u oglašavanje 8 do 10 puta manje nego čine u razvijenim zemljama, objašnjenjem kako se ne može uspoređivati različita tržišta, ali i pitanjem kako bi to izgledalo da neka kompanija ulaže više od isplativosti u neki medij, i ne bi li to povuklo pitanja neovisnosti tog medija.
Podijelio je s prisutnima i neka svoja loša iskustva s medijima sugerirajući njihovu ‘slabost‘ na negativne priče, na što mu je Goran Milić s Al Jazeera Balkan odgovorio da očito nije dobro predstavio svoje rezultate ako se sporni tekst vrtio samo oko negativnog pokazatelja, a zanemario pozitivne. Potrebno je razumjeti jezik medija, poentirao je Milić.
Tu se ubacio Božo Skoko, docent na Fakultetu političkih znanosti, s opaskom kako je nedavno istraživanje pokazalo da su Hrvati najpesimističniji narod od kojeg su i Grci optimističniji. Saveznika je našao u Branku Rogliću iz Orbica koji je upozorio na nužnu profitabilnost u razmatranju količine ulaganja u oglašavanje. Juraj Hrvačić, glavni urednik Narodnog radija skrenuo je pak pažnju Pejkovića na pomalo osvajački pristup stranih multinacionalnih kompanija koje ulažu goli minimum u oglašavanje u Hrvatskoj zbog čega trpe mediji.
Drugi problem je i damping u cijeni oglasa, što bi isto trebalo riješiti, dodao je. Šajatović je primjetio kako se neki žale kada im regulator odredi minimalnu cijenu, no u slučaju oglašavanja to bi bila vrlo poželjna stvar. Pridružio se Gabrićevom prozivanju stranih kompanija za premala ulaganja primjerom banaka koje ovdje ostvaruju ogromne profite, veće nego njihove ‘sestre‘ u drugim državama, ali svejedno krešu marketinške proračune. Prisutni članovi PR industrije našli su se iznimno pogođeni tezama Šajatovića kako žutila i loše obavljenog posla ima i u PR-u. Iako je prvi dio donekle u gabaritima koje je sudionicima stola postavljao moderator Aleksandar Stanković, rasprava se pri kraju pretvorila u objašnjavanje i niz replika spomenutih dviju suprotstavljenih strana.
Zubak je Milića pitao što su njegovi ljudi zaduženi za PR pogrešno napravili kada je izašao negativno intoniran tekst o njegovoj kompaniji u kojem se uopće nisu dobili priliku izjasniti, na što je Milić rekao da je problem u izgradnji odnosa s medijima i pogrešnom probiranju ljudi za taj posao. Kvalifikacije nisu sve, potrebna je socijalna inteligencija. Glavna poruka Andreje Jernejčič, direktorice Lin&Nil PR agencije iz Slovenije, jest da treba stvoriti odnos s medijima i novinarima jer su rezultati različiti ovisno o tome. Onaj tko ima loš odnos s novinarima imat će vjerojatno problema s onime što na kraju bude objavljeno, dok će oni s prisnijim odnosima biti zadovoljni. S medijima treba surađivati, ako ne dobiju potrebnu informaciju od vas napisat će svoju priču kako je oni vide jer prazan prostor ne može biti objavljen. Priznala je doduše, i određenu zagađenost industrije ljudima koji u njoj nemaju što tražiti. Javio se tu na kraju i Krešimir Macan, PR stručnjak koji nije sudjelovao u panelu i zamolio prisutne da ne iskaljuju svoje frustracije na PR-ovcima.
Roglić je u svom izlaganju rekao kako se ne slaže da između gospodarstva i medija ne postoji solidna suradnja, premda je upozorio kako poslovni ljudi trebaju prema medijima imati isti odnos kao prema vatri (umjeren, ni preblizu ni predaleko). S time se donekle složio i Igor Kern, direktor ABC Hrvatska prema kojem povjerenje postoji i u uzlaznom je trendu. Uvrlo iskrenom tonu, pak, Pavo Zubak, predsjednik Uprave AutoZubaka, priznao je kako postoji raskorak između načelnih i osobnih želja gospodarstvenika kada ulažu u medije. S jedne strane, žele objektivnost, dok privatno s druge žele i da se o njima pozitivno piše kad već sponzoriraju neki medij. Isto tako, rekao je da su mediji u međuvremenu postali ovisni o sponzorima te predložio nešto slično etičkom povjerenstvu koje bi prihvaćalo pritužbe o ovoj problematici i raspravljalo o njima redovito. Goran Milić, izrazio je sumnju u činjenicu da su mediji i gospodarstvo ikad imali posebno harmonične odnose, iako je gospodarstvo možda nešto lakše dolazilo do medijskog prostora, nego što je to danas slučaj. U obranu medija javio se Skoko, rekavši kako su mediji zrcalo društva, ali je i iznio tezeu koja je pobudila interes prisutnih kako ljudi ipak žele čitati kvalitetne sadržaje, a ne žutilo zbog čega ih jednostavno valja educirati na konzumiranje kvalitetnih novinskih sadržaja. Prema Tomislavu Wrussu, direktor izdavaštva EPH, nije problem broj klikova na kvalitetne tekstove, nego naći i proizvesti dovoljno takvih sadržaja. Na to ga je Stanković podsjetio na najpopularniju naslovnicu s kravom koja pada u bazen koju je imao 24sata.Konkretnog zaključka i nije bilo, što se moglo očekivati s obzirom na raznolikost mišljenja i replika u raznim smjerovima. Kada bi se moralo izvući osnovne linije razmišljanja, to bi bila potreba boljeg razumijevanja medija od strane biznisa, podržavanje većim ulaganjima u marketing, bez čega rekao je Zubak, nema niti profitabilnog poslovanja za tvrtke i izgradnja boljih i kvalitetnijih odnosa između PR stručnjaka i novinara, odnosno pojedinih medija.