U ponedjeljak je u redakciji poslovnog tjednika Lidera održan okrugli stol o razvoju tržišta prirodnog plina u Hrvatskoj.
U nastavku rasprave započete na konferenciji o hrvatskoj energetskoj budućnosti sudjelovali su Vlado Mandić, prokurist EVN Croatia plina, Ivana Ivančić, direktorica prodaje i regulatorne usklađenosti u Podzemnom skladištu plina (PSP), i Goran Frančić, glavni izvršni direktor MET Croatia Energy Tradea. Pozdravio ih je direktor razvoja Lidera Danko Sučević.
MET Hrvatska najnoviji je igrač na domaćemu plinskom tržištu. Osnovan je prošle godine kao tvrtka kći MET holdinga, koji je pak nastao 2007. izdvajanjem plinskog biznisa iz mađarskog Mola. Do danas je potpuno izdvojen iz Molove bilance i predstavlja njegovo financijsko ulaganje. Ima podružnice u osam regionalnih zemalja, posluje na četrnaest međunarodnih plinskih tržišta, a središnje je mjesto trgovanja u Švicarskoj.
Razvojni potencijal
Na pitanje Liderove novinarke Jasmine Trstenjak zbog čega je MET ušao u Hrvatsku u trenutku otvaranja tržišta opterećena mnogim dječjim bolestima liberalizacije, Frančić je rekao kako su upravo ciljali taj trenutak ne bi li si omogućili što bolje pozicioniranje. - Potrošnja je pala s pretkrizne 3,4 milijarde na samo 2,6 milijardi prostornih metara plina, no Hrvatska i regija imaju razvojni potencijal, zbog čega je važno biti ovdje kako bismo se što bolje prilagodili tržištu u ranoj fazi njegova otvaranja - rekao je Frančić. Dugoročno MET cilja na industrijske kupce. Pri kraju je sezona ugovaranja i počinju aktivnosti na zakupu transportnih kapaciteta, dodao je. MET, Prirodni plin, Prvo plinarsko društvo, Plinacro i HEP imaju zakupljene kapacitete u PSP-u. Ivana Ivančić naglasila je kako Hrvatsku u mnogočemu očekuje usklađivanje operatora sustava s propisima Europske unije. - Tržište uravnoteženja kod nas još nije razvijeno pa sve trgovce čeka uravnoteženje količina plina predanih i povučenih iz sustava u jednome plinskom danu - objasnila je. Na pitanje kako su se u PSP-u snašli u slučaju prisilne prodaje Inina plina iz skladišta Okoli rekla je da je riječ o poslu koji su bili dužni odraditi. Naime, petogodišnji ugovor između Skladišta i Ine sklopljen je 2009. i znalo se kad istječe. Napomenula je da svi operatori u Europi imaju propisan mehanizam prodaje nepovučenoga plina kako bi oslobodili skladišni prostor za korisnike. - Iako neugodna, ta je priča posve transparentna. Postupili smo u skladu sa zakonom. Monopola više nema, imamo pet korisnika. Sedamdeset posto kapaciteta pripalo je HEP-u, a drugi korisnici dobili su prostor prema unaprijed određenim pravilima raspodjele kapaciteta, i to u skladu s europskim zakonodavstvom - zaključila je Ivančićeva. Upitan kako posluje u Dalmaciji, gdje je EVN jedan od najvećih ulagača, Mandić je objasnio da je tvrtkin dugoročni cilj biti najveći distributer u toj regiji. Međutim, rekao je da se, kad je riječ o količinama, očekuju mnogo manja od onih isporučenih 2007. U skladu s time prilagođeni su poslovni planovi, ali iskrsnule su mnoge teškoće, poput nerealne državne administracije i komunikacije s njom. Do danas je u Zadru sagrađeno 40-ak kilometara mreže za poslovne korisnike i kućanstva. U Benkovcu i Biogradu sagrađeno je desetak kilometara i prva spajanja očekuju se ovo ljeto. U Šibeniku bi distribucija također trebala početi do kraja ljeta, no to ovisi o raznim administrativnim procedurama.
Zašto zapinju dozvole
- Knin je većinom spreman za početak gradnje distribucijske mreže, papirologija je pri kraju. Jedan od većih problema ondje bili su složeni imovinskopravni odnosi. Jedan od gorućih problema s kojim se često susrećemo jesu ceste pod upravljanjem gradova i općina, čije dozvole za izvođenje radova vrlo često zapinju zbog različite interpretacije propisa, stoga svoje aktivnosti ne možemo provesti onoliko brzo koliko smo planirali iako tih problema ne bismo trebali imati. Na tim cestama mnoge su radove obavljali ulagači poput telekoma i drugih, dakle nešto se radilo, ali opet se svaki novi ulagač dočekuje nespreman - podcrtao je Mandić.Frančić je kao najteže izazove u otvaranju tržišta naveo nesvjesnost svih tržišnih aktera što nosi liberalizacija. Većina je otvaranje tržišta dočekala tehnološki, tehnički i kadrovski nespremna. Sad kad postoji regulativa i polako se usklađuje, regulator bi trebao saslušati probleme i jedne i druge strane radi rješavanja problema. Upitan planira li MET ući na tržište električne enegije, Frančić je rekao da je u Grupi MET prošle godine osnovan poseban odjel za trgovinu strujom. MET-ovi vlasnici odobrili su hrvatskoj podružnici doregistraciju i do kraja godine trebala bi imati sve dozvole za rad. - Strujno tržište razvijenije je i otvorenije od plinskoga, i regulativa je u boljem stanju. Nama kao opskrbljivaču energijom svaki novi oblik energije donosi prednost kod kupca jer mu uz jedan oblik možemo ponuditi druge oblike - kaže Frančić. U kontekstu novih nabavnih pravaca poput LNG-a i Jonsko-jadranskog plinovoda Mandić dodaje da ti projekti ne utječu na EVN-ovo poslovanje. Kao distributer ta tvrtka gradi svoju plinsku mrežu i posve je svejedno odakle plin dolazi. Naravno, za cijelo tržište bolje je kad ima više nabavnih pravaca. Kad je riječ o LNG-u, Mandić kaže da je taj projekt važan za cijelu regiju i nada se da će se dalje razvijati i projekt Jonsko-jadranskog plinovoda iako su od njega odustali EON i Total, što je loš pokazatelj.
Trinaest konkurenata
Prema Frančićevu mišljenju, treba razdovojiti dva dijela posla, infrastrukturu i prodaju: - Infrastruktura, dakle terminal i plinovodi, nikako ne bi smjela biti svrhom sama sebi, regulirana je i ima svoja pravila. Bit su aktivnosti prije i poslije infrastrukture - nabava i prodaja. Prodaja je u funkciji bizinisa jer tisuću kilometara plinovoda ili dva golema spremnika LNG-a ne znače ništa bez kupaca. To je tehnički dio posla. Da bi ulaganje imalo smisla, treba zatvoriti cijelu poslovnu konstrukciju, od nabave do prodaje. MET-u su kao trgovcu, i to na razini Grupe, oba projekta nova prilika i izvor energenta koji se može prodavati ne samo u Hrvatskoj nego u široj regiji. Na pitanje zašto bi kupci opće odabrali MET ili EVN Mandić i Frančić objasnili su da treba odrediti vrste kupaca. Ciljano tržište tih tvrtki svi su kojima je plin isplativ. Kupac se, prije svega, mora odlučiti za ulaganje i prepoznati prednosti plina. To je energent koji se najviše isplati velikim potrošačima poput tvornica, kojima je električna energija preskupa. Loživo ulje, LPG, ugljen i drvo fosilna su goriva konkuretna plinu, ali prirodni je (zemni) plin povoljniji, najmanje šteti okolišu te ima neznatne troškove održavanja.Frančić je napomenuo da kupci moraju shvatiti kako trgovanje plinom nije puko otvaranje ventila i slanje računa. Dodaje da do otvorenja tržišta nije bilo previše prilika za pregovore s trgovcima plinom pa su kupci mogli samo prihvatiti uvjete i platiti. Međutim, sada je na tržištu trinaest konkurenata, zato je kupac u mnogo boljem položaju, što je također jedna od pogodnosti liberalizacije.
Problem isplativosti
Kad je pak riječ o isplativosti ulaganja zbog niskih marži i distribucije plina kao dobro regulirane djelatnosti, Mandić je rekao da tijekom četiri godine ulaganja u EVN-u nisu bili sigurni u ispativost cijelog projekta jer tarifni sustav i tarife nisu bili složeni tako da podupiru ‘greenfield‘-ulaganja: - Sve do sredine, odnosno do kraja prošle godine nismo bili sigurni i nismo znali hoće li se projekt isplatiti. Do uvođenja nove metodologije za izračun tarifa za distribuciju plina nije se uzimala u obzir posebna situacija u kojoj je EVN jer mora ulagati u gradnju distribucijske mreže od početka, uz veliko ulaganje koje prate visoki troškovi, a u prvim godinama potrošnja je plina vrlo mala. Ipak, u posljednje dvije godine Hrvatska energetska regulatorna agencija promijenila je mnogo propisa i napravljen je stabilan okvir koji može i mora služiti tomu da netko tko ulaže u infrastrukturu može poslovati u reguliranim okvirima poslovne uspješnosti. Za plinski su biznis najvažnija skladišta, a PSP je već napravio plan razvoja s desetogodišnjom projekcijom. Skladište Okoli puni se planiranim tempom, priznaje Ivančić: - Mi skladištari imamo obvezu osigurati kapacitete, a trgovci ih pune u skladu sa svojim portfeljima. Aktualno je pitanje sigurnost opskrbe. U Hrvatskoj nema obvezatnoga punjenja do određene razine kao u nekim članicama Europske unije. Mađarska skladišta još su velikim dijelom prazna, no imaju goleme kapacitete; na razini Unije skladišta popunjena su od 60 do 70 posto. Očekujem da će do zime sva biti puna.