Finale Liderove konferencije o obiteljskim tvrtkama bilo je rezervirano za okrugli stol koji dijeli ime sa samim skupom: ‘Iskorak za obiteljski biznis‘. Na stolu su sudjelovali Antonio Carlucci iz talijanske tvrke Garbellotto, Zvjezdan Stanić, Ivan Topčić iz Tim Kabela te Denis Nemčević iz Jan Spidera.
Topčić je naglasio važnost tranzicije upravljanja: –To je snažno i kompleksno pitanje. Moram paziti što ću govoriti pred članovima obitelji. Supruga i ja imamo četvero djece i imam tu sreću da su kompetentni i sposobni. Međutim, prijelaz je za sad ‘na stolu‘, ništa još nismo odlučili. Ja sam siguran da u mojoj kompaniji pola ljudi pametnije od mene. Često se govori da stariji imaju problem sa djecom, to se događa i meni, ali zbog toga mi je drago i u tome vidim opstanak firme. Menadžeri su u zapadnoj Europi otvoreniji i sukobi su češći, dok se mi, nažalost, uglavnom povlačimo i izbjegavamo sukobe – poručio je.
Nemčević objašnjava kako su u poslovne procese Jan Spidera uključeni svi članovi obitelji i kako se od malih nogu stvara želja i interes za biznisom. Stanić dodaje da osim domaćeg znanja, obiteljske tvrtke trebaju uzimati i najbolje prakse iz inozemstva. – Konkurencija je iznimno jaka i složena. Svjesni smo da ne znamo kako se pripremiti za vrijeme koji dolazi. U našoj obitelji tri brata imaju tri različita biznisa. Zajedno smo i odvojeno kako bi brusili konkuretnost – dodaje.
Carlucci, iz Garbellotta, svjetski poznatog proizvođač bačava objasnio je kako je ta tvrtka u obiteljskom vlasništvu već osam generacija: - U tvrtku sam ušao u trenutku vlasničke tranzicije ne bi li poboljšao izvozne rezultate. Iako nisam dio obitelji nemam loša iskustva, jer trojica braće koja vode tvrtku imaju vrlo jasno postavljene ciljeve. To mi omogućava veliku slobodu pri donošenju poslovnih odluka – kaže.
Topčićeva kompanija posebno je žestoko bila pogođena globalnog krizom, tj. slomom tržišta bakra, osnovne proizvodne komponetne kabela. Unatoč tome, vlastitom žilavošću i upornošću sinova nadvladani su negativni trendovi i osvojena su nova tržišta. Nemčević je prokomentirao činjenicu da potencijalni zaposlenici ne preferiraju obiteljske tvrtke: -Teško nam je dobiti kvalitetne kadrove. Oni koji ostanu kod nas imaju garantiranu sigurnost i stabilnost. Imena nam ne znače ništa, firma je ispred svega.-
Na pitanje imaju li mladi ljudi strasti u poslovanju, što im je po stariji generaciji glavna zamjerka, Nemčević kaže kako je poduzetnička inicijativa kod mladih zanemarena: –Znanja su danas lako dostupna treba ih samo znati uzeti. Od malena sam uključen u poslovanje svoje tvrtke, a s godinama sam preuzimao sve odgovornije funkcije. -
Zajednički nazivnik ovogodišnje konferencije o obiteljskim tvrtkama bio je izvoz. Tim Kabel je krajem prošle godine dogovorio velik izvozni posao. U njegovoj realizaciji veliku ulogu odigrao je i Topčićev sin. Kaže kako je njegova tvrtka naučila kako postati prisutan na stranim tržištima. Ključ uspjeha je dobra komunikacija i mukotrpan rad, dok su Nemčević i Stanić zaključili kako ne pate od kompleksa kako je njihova tvrtka obiteljska i kako ne treba izlaziti van granica Hrvatske.
Što se tiče uloge države u potpori poduzetništva, Topčić kaže da je razočaran jer su političarima puna usta potpora, dok je stvarnost posve drugačija. Ljudi ga i poduzetnička aljkavost prema Hrvatskoj gospodarskoj komori: – Poduzetnici bi trebali reći odlučno ‘ne‘ HGK-u gdje se zaposlenici kreću kao zombiji, dok sam interijer podsjeća na crkvu. Njihove gospodarske delegacije uglavnom se svode na protokolarno ispijanje šampanjca. Turska komora, platila je za nas i za više do tri tisuće kompanija iz ostalih zemljama kako nas oni zovu ‘trećeg svijeta‘ i omogućila nam razgovore jedan na jedan. Naša komora u sajmu u Frankfurtu zauzela je prostor za deset tvrki i sami smo platitili 90 posto svih troškova – zaključio je Topčić.