Konferencija o nabavi se nastavila predavanjem Krešimira Muse, direktora konzultantskih i implementacijskih usluga u CROZ-u, tijekom kojeg se pozabavio ulogom društvenih mreža u nabavi.
- Poduzetničke društvene mreže mogu se koristiti u procesu nabave za poboljšavanje komunikacije, transparentnosti i inovacija, no neću pričati samo o njima već i o lean trendu u poslovanju. On potiče iz Japana i dominantan je u svim industrijama s kojima se osobno susrećem, vezano za korporativne procese – istaknuo je Musa, pojasnivši kako je osnovna ideja lean menadžmenta fokus na kontinuirano unaprjeđenje svega što radimo, a to se postiže kroz eliminaciju otpada, viška.
Prva vrsta otpada je varijacija u količinama, druga preopterećenje svih koji sudjeluju u procesu, a treća suvišne aktivnosti. Poslovne društvene mreže osvješćuju da takvi problemi postoje, čine ih vidljivima.
- U lean upravljanju je fokus na vrijednosti i u zadnje vrijeme je potresao klasične modele poslovanja u kojima se rijetko priča o kvaliteti. Lean forsira da upravo kvaliteta bude u fokusu i tu dolazimo do poduzetničkih društvenih mreža koje nam mogu omogućiti da o tome razgovaramo. Tu se ne radi o Facebooku, Twitteru i sličnim mrežama, već o primjeni društvenih tehnologija u poslovnim procesima nabave – kazao je, dodavši kako su se CROZU-u pokušali odmaknuti od mailova prema internoj komunikacijskoj mreži kojoj zaposlenici mogu pristupiti od svuda. Nastojali su što više internih procesa prebaciti na tu platformu jer ona paše mladim zaposlenicima kakvih je većina u CROZ-u.
- Nema više cc-ova, bcc-ova već je sve transparentnije i jasnije. Unutar svake društvene mreže naći ćete dobro poznate funkcionalnosti, od foruma do načina za razmjenu podataka, a sve što se na njima kreira ostaje kao znanje tvrtci, ništa nije skriveno po inboxima već je dostupno svima i upravo to donosi najveću vrijednost. No takve mreže neće zaživjeti same od sebe, treba ih poticati mehanizmima poput ‘gamefikacije‘, gdje se za dobre ideje dobivaju bodovi i slično – objasnio je Musa.
- Da rezimiram, društvene mreže motiviraju sudionike, povećavaju transparentnost i znanje, pogodne su za introvertirane ljude kakvih je većina u IT-u (iz publike su potvrdili da je slična situacija i u nabavi). Tako se ljude potiče da dijele svoje ideje koje se inače ne bi usudili iznijeti javno. Kod nas su oni najintrovertiraniji zapravo najaktivniji na društvenoj mreži. Naš primjer pokazuje da takav način rada nema nikakvih negativnih konotacija, dapače, puno toga smo dobili – zaključio je Musa, uz opasku da društvenim mrežama fali tzv. ‘actionability‘, odnosno konkretnost pri dodjeli zadataka, ali to se rješava kombinacijom mreže sa procesima upravljanja.
Na okruglom stolu Konferencije o nabavi pod naslovom ‘Inovacije u nabavi – nabava u inovacijama tvrtke‘ raspravljali su Srećko Bovan iz Emersona, Vlado Prosenik iz Efekto Pro, Hrvoje Pupačić iz Rimac automobila, Vedrana Šimić iz ACG Lukapsa te Matija Šipoš iz HT-a. Bovan je na početku elaborirao o čemu zapravo govorimo kad pričamo o inovacijama.
- Kad govorimo o poslu to su proizvodi, marketing, organizacija i procesi, to su ta četiri usko povezana područja i inovacija može biti u bilo kojem od njih. Svaki zaposlenik se može baviti inovacijama pa tako i oni iz nabave. Treba se boriti da šefovi nabave budu članovi uprave i općenito da strateška pozicija nabave unutar tvrtke bude bolja i cjenjenija – poručio je, dodavši kako u Emersonu inovacije u proizvodima kupuju izvana, a dijelom rade i interno.
Ustvrdio je da se uštede u nabavi postižu pregovorima, a onda i specifikacijama, a to ovisi o kompetenciji ljudi koji rade u nabavi i stoga su oni dragocjeni za kompaniju. Osvrnuvši se na predavanje koje je prethodilo okruglom stolu, objasnio je kako su rješenja za internu komunikaciju dobra za velike kompanije, ali i dosta koštaju, tako da za male i srednje tvrtke nisu pogodna.
Pupačić je opisao kako je odjel nabave tek nedavno uspostavljen i standardiziran u Rimac automobilima, te da imaju još puno toga za napraviti jer se firma brzo širi.
- U nabavi moram biti proaktivniji nego neki moji inženjeri, nabava je ta koja njima mora sve osigurati, a ponekad im mi možemo osigurati bolje sirovine i proizvode, odnosno povezati dobavljače sa inženjerima na višoj razini – kazao je, dodavši kako je zadovoljan pozicijom odjela nabave u tvrtki. Što se tiče ušteda, istaknuo je kako one variraju ovisno o situaciji, rokovima i tržištu, a suradnju nabave sa drugim odjelima unutar kompanije je apostrofirao kao ključnu za inovacije.
Šimić je ispričala kako je tvrtka iz koje dolazi već osam godina u vlasništvu indijske kompanije pa je većina procesa centralizirana u Indiji, ali nešto odrađuju i na lokalnoj razini. Od preuzimanja kontinuirano rastu, ali isto tako se stalno mijenjaju i inoviraju.
- Radimo na komunikaciji između timova, tako se nadilaze kulturne razlike. Nabava je jako bitna za komunikaciju s dobavljačima, pomoću nje drugi segmenti tvrtke dobijaju neka nova rješenja koja u konačnici poboljšavaju krajnji proizvod – izjavila je Šimić.
Šipoš se prisjetio kako uloga nabave prije nekoliko godina nije bila toliko izražena, ali kriza je to stubokom promijenila.
- Sama ideja da troškove treba kontrolirati je usko povezana s nabavom, a kako to prezentirati upravi je škakljiva tema. Treba usko surađivati s ostalim segmentima tvrtke, uključiti se od početka u proces jer to ljudima iz nabave daje šire znanje – rekao je, dodavši kako najviše računa treba voditi o edukaciji ljudi koji rade u nabavi jer je to krucijalno za uštede i krajnje rezultate, te da se tako se dobivaju vrhunski eksperti koji sa svima u kompaniji mogu raditi na poboljšanju poslovanja. Ocijenio je da se interna komunikacijska mreža u HT-u pokazala iznimno uspješnom, ali da nabava ipak mora zadržati dozu povjerljivosti, a za to postoje zatvorene grupe koje olakšavaju posao.
Prosenik je naglasio kako dobavljači stalno inoviraju proizvode i prodaju, te da nabava to mora slijediti jer inače gubi korak.
- Naše inovacije moraju jačati poziciju nabave, a transparentnost je potrebna da uvijek možemo raditi na čist način, da nas i dobavljači smatraju za fer igrače jer inače gubimo ugled. To se postiže pojednostavljivanjem procesa tako se što manje detalja ‘sakrije‘. Što se tiče obrazovanja kadrova, najbolja je kombinacija znanja ekonomije i poznavanja struke, takvi ljudi su najučinkovitiji – zaključio je.