Postoji li sigurnost u nekim kompanijama sama zbog sebe, kada počinje paranoja uprave te koja je uloga etike u korporativnoj sigurnosti, samo su neka pitanja na koje su odgovore pokušali dati sudionici okruglog stola ‘Postoji li sigurnosti u javnom i privatnom sektoru‘
Okrugli stol održao se u sklopu 6. konferencije ‘Korporativna sigurnost‘, koju su organizirali Lider i MBOS savjetovanje, pod pokroviteljstvom Ministarstva unutarnjih poslova.
Joško Morić iz zagrebačkog Holdinga na svojem je primjeru objasnio kako su izravni i neizravni pozitivni učinci službe sigurnosti u toj javnoj kompaniji stvorili dugoročne koristi veće od 50 milijuna kuna. Što se tiče organizacije, službu je organizirao u četiri odjela koji izravno komuniciraju sa Upravom te ne postoje nikakve barijere između odlučivanja i provedbe, a koliko je ta služba važna najbolje ilustrira činjenica da uprava ne može sudjelovati niti na jednom javnom natječaju bez odobrenja sigurnosti.
Stručnjak za sigurnost Mate Laušić tvrdi da već godinama priča da je nezadovoljan sastavom publike koji nazoči konferencijama, jer sudionici govore jedni drugima, dok uprava kompanija nema. Ono što nedostaje mnogim kompanijama danas je shvaćanje da je ulaganje u sigurnost bitna investicija.
- Vulgarizacija sigurnosti je česta pojava. Mi nemamo cerficirane menadžere sigurnosti već samo ljude kojima to piše na vizitki. Ne smijemo također zapasti u zamku paranoje, što je opet prisutno u nekim kompanijama – veli Laušić.
Da se ne bi trebalo previše brinuti oko par ukradenih čavala iz kruga tvornice misli i Nikola Kristić iz Transparency Internationala. Prava su pitanja skrivena u tome gdje se i kako mogu zaustaviti odluke i operacije pogubne po cijelu kompaniju, poručuje.
Korporacija koja čini zlo, može imati koliko god hoćete dobar etički kodeks, no on je ipak unutar ‘carstva zla‘. Temeljno pitanje je kako kompanije izlaze na kraj sa svojim poslovanjem, popularno zvanom misijom. Sama etika ne rješava problem. Ljudi danas govore da danas nemamo samo gospodarsku krizu već i krizu vrijednosti, što je besmislica, jer se neke vrijednosti ipak uvažavaju, bez obzira na njihovu etičnost. Isto tako, država se ne smije uspoređivati s korporacijama, jer država radi s malom djecom i bolesnicima, dok korporacije imaju najbolji dio stanovništva.
Puhovski se pita zašto kompanije jasno ne kažu svojim zaposlenicima – ‘gospodo za dobrobit poslovanja moramo ograničiti neka vaša prava, poput prava na komunikaciju ili kretanje‘.
- Pretjerivanje u hrani kao i u sigurnosti šteti. Etika u osnovi počivana na mjerenju sigurnosti na nepovjerenju. Pitanje je samo kako je uravnotežiti. Veća sigurnost je moguća, ali uz veće kršenje ljudskih prava - poručio je Puhovski.