Zanimanje taksista jedno je od onih koje ima pravo na dobivanje e-propusnice za vožnju izvan mjesta prebivališta, koja vrijedi bez obzira na to je li mu je u vozilu stranka ili nije. Prema riječima Joze Kovačevića, predsjednika Udruge Radio Taxi Zagreb, u udruženju postoji 80 do 90 taksista koji imaju registrirane tvrtke i zaposlene vozače pa e-propusnice vozačima izdaju tvrtke za koje rade. Obrtnici koji rade 'sami za sebe', sami sebi izdaju i propusnice.
No propusnicu moraju imati i klijenti, odnosno putnici koji se voze u taksiju jer na izlazima i na ulazima u gradove policija provjerava imaju li svi putnici u vozilu traženi dokument.
- Vozače smo uputili na to da svakog klijenta traže na uvid propusnicu ili na licu mjesta ili da ju pošalju vozaču kao fotografiju ili e-mail. Ako klijent telefonski zove dispečera, mora naglasiti da treba međugradsku vožnju, nakon čega ih služba podsjeća da mora imati propusnicu. Inače, ako policija zaustavi vozilo s putnikom koji ju nema, vraća vozilo natrag i onda nastaje problem oko dogovora tko će snositi trošak vožnje – objašnjava Kovačević.
U Ministarstvu unutarnjih poslova potvrdili su da sve osobe koje se nalaze u vozilu trebaju imati propusnicu, neovisno radi li se o privatnom ili taksi vozilu. Iako izrijekom nije nigdje navedeno, u MUP-u preporučaju da vozači taksija zatraže od putnika propusnicu na uvid, da bi to bilo profesionalno i poželjno.
- Posebno to navodimo zato jer dolaskom na kontrolni punkt, policijski službenici neće dozvoliti napuštanje mjesta osobi koja ne posjeduje valjanu propusnicu, bez obzira radi li se o vozaču ili putniku iz taksi vozila – kažu u MUP-u.
Inače, u Udruzi Radio taksi uobičajeni kapacitet vozača taksija je nešto preko tisuću no taj broj se radi zaraze koronavirusom sveo na svega jednu četvrtinu, što znači da je u glavnom gradu Hrvatske trenutno u opticaju između 250 i 300 taksi vozila iz Udruge. Pri tom većina taksista izbjegava međugradske vožnje radi sigurnosti jer se dulje mora voziti s klijentom u vozilu.
Jozo Kovačević istaknuo je i da se povremeno na taksiste radi pritisak i to od strane zdravstvenih ustanova:
- Od početka ove krize od države nismo dobili nikakve precizne upute niti podršku. Tražili smo od nekih institucija da nam omoguće dostavu higijenske i zaštitne opreme, međutim odbili su nas pa smo se sami snašli s nabavkom. Samostalno smo se dogovorili oko nekih mjera i pokušali se uklopiti u novonastalu situaciju. No ono što smatram neprihvatljivim je da netko prisiljava vozače da voze zaražene osobe. Primjerice, nedavno nas je zvao jedan zdravstveni djelatnik iz bolnice, s molbom da prevezemo zaraženog pacijenta u drugu bolnicu. Nakon što je vozač odbio tu vožnju, osoba je rekla da ju nemamo pravo odbiti. Imamo i primjer pacijenata koji su zvali Hitnu pomoć, ali vozila nisu stizala po njih pa su zvali taksi i naveli da imaju simptome koronavirusa, na što smo rekli da ne vozimo zaražene ljude jer zašto bi vozači na koncu završili u karanteni. Taksisti koji u ovim uvjetima trenutno rade su junaci. Svakodnevno se susreću s nepoznatim ljudima, od kojih svatko može biti potencijalno zaražen – objašnjava Kovačević.
S obzirom na digitalnu komunikaciju koju prakticira Uber, postavili smo i tom prijevozniku upit na koji način provjerava propusnice i naplaćuje međugradske vožnje te koliko im se smanjio broj vozača, međutim od kada je Uber izgubio hrvatskog predstavnika moguće je dobiti samo šturi odgovor iz globalnog sjedišta koji nam nije rekao ništa, osim da u komunikaciji s partnerima, vozačima i korisnicima naglašavaju da trebaju slijediti smjernice Civilnog stožera, uključujući pravila o propusnicama.