Unatoč rizicima i neuspjesima povezanim s digitalnim valutama središnjih banaka (CBDC), kreatori globalne politike guraju agendu kako bi ih pretvorili u stvarnost.
Samo u studenom, dužnosnici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Odbora Bretton Woods i Banke za međunarodna poravnanja (BIS) uputili su pozive na okupljanje vladama da hrabro i odlučno guraju naprijed u vezi s CBDC-ovima. Ali umjesto da udvostruče svoje napore i uzalud troše resurse u ovoj potrazi, kreatori politike trebali bi odustati od ove ideje i usredotočiti se na temeljne reforme koje bi stvorile slobodniji financijski sustav.
CBDC kampanja u studenom započela je kada je direktorica MMF-a Kristalina Georgieva kreatorima politike rekla da moraju ubrzati s razvojem CBDC-a. Predsjednik odbora Bretton Woodsa Bill Dudley također je pozvao ne samo SAD da razvije CBDC, već i BIS da uspostavi međunarodni standard za CBDC. A voditeljica BIS Innovation Huba Cecilia Skingsley rekla je da CBDC-ove ne treba odbaciti kao rješenje u potrazi za problemom, jer bi jednog dana mogli biti korisni.
CBDC Tracker Zaklade za ljudska prava pokazuje da je 9 zemalja i 8 otoka koji sačinjavaju Istočnu karipsku valutnu uniju pokrenulo CBDC-ove. 38 zemalja i Hong Kong imaju CBDC pilot programe, a 68 zemalja i 2 valutne unije istražuju CBDC. Ipak, niti jedan od ovih projekata nije se pokazao isplativim.
Na primjer, CBDC na Bahamima, u Kini i Jamajci teško da su prihvaćeni, nego su više nametnuti. I Središnja banka Jamajke i Bahama redovito su oglašavale programe poticaja kako bi natjerale ljude da koriste njihove CBDC-ove. To uključuje CBDC darivanja, popuste i bodove vjernosti. Međutim, imali su malo uspjeha. Čak i nakon što su milijuni dolara razdijeljeni u Kini, bivši direktor istraživanja Narodne banke Kine rekao je da rezultati nisu idealni, te da je korištenje bilo nisko i vrlo neaktivno.
Ipak, neke vlade možda čak nemaju novac da ga daju. U Tajlandu, planovi da se građanima da 10.000 bahta (288 dolara) putem CBDC-a odgođeni su djelomično jer vlada nije identificirala odakle će financirati 548 milijardi bahta (15,8 milijardi dolara) potrebnih za pokrivanje donacije. Što je još gore, drugi su upozorili da podjela možda nije ni legalna. Tek je kasnije premijer najavio da će se to financirati državnim zajmovima.
Loša iskustva
Ostala iskustva s CBDC-om su čak i gora. Nigerijski CBDC toliko se borio s usvajanjem da je nigerijska vlada počela povlačiti gotovinu s ulica. U roku od nekoliko tjedana stvorila je toliko ozbiljan nedostatak gotovine da je došlo do prosvjeda ispred banaka i nereda na ulicama. Ipak, prihvaćanje CBDC-a poraslo je samo s 0,5 na 6 posto.
Dakle, u najboljem slučaju, čini se da je iskustvo s dosadašnjim CBDC projektima vrlo loše. I upravo je u ovoj pozadini teško razumjeti zašto međunarodne organizacije poput MMF-a, Bretton Woods odbora i BIS-a i dalje pozivaju kreatore politike da unaprijed povećavaju svoje CBDC napore. Teoretičari zavjere odmah bi ukazali na financijsku kontrolu i praćenje svakog osobnog troška.
Nakon što smo vidjeli neuspjehe u praksi i razmotrili rizike koji još uvijek prijete, ni američka vlada ni vlade u inozemstvu ne bi trebale pokrenuti CBDC. Jednostavno rečeno, troškovi su veći od koristi. Nema sumnje da su središnje banke i druge organizacije uložile svoje vrijeme, resurse i ugled u razvoj CBDC-a. Međutim, bilo bi pogrešno dopustiti da ta ulaganja budu razlog da postanemo žrtva zablude o nepovratnim troškovima.