U sjevernoj hrvatskoj regiji pet je županija: Varaždinska, koja je prema prvom pisanom spomenu najstarija hrvatska županija i spomenuta je točno 20. kolovoza 1181. godine u Povelji hrvatsko-ugarskoga kralja Bele III., zatim tu je Međimurska županija, prostorno jedna od najmanjih hrvatskih županija, ali i jedna od najgušće naseljenih. Kao i Međimurska, Krapinsko-zagorska županija jedna je od manjih, ali je gustoćom stanovnika iznad prosjeka države i uz Međimursku i Varaždinsku županiju najgušće je naseljeno područje Republike Hrvatske. Bjelovarsko-bilogorska županija sa sjedištem u Bjelovaru jedna je od najtransparentnijih hrvatskih županija, a Koprivničko-križevačka diči se rudnim bogatstvima, pa iz te županije kažu kako podravski energetski pojas bogatstvom i proizvodnjom zemnog plina i kondenzata čini važnu energetsku osnovicu Hrvatske.
Sjeverna regija može se pohvaliti trenutačno najvažnijom stavkom hrvatskoga gospodarstva. Dok su se nekad prije korone brojili turisti, sada se broje šleperi koji odlaze u inozemstvo, a izvoz ove regije prednjači u odnosu na ostatak Hrvatske.
– Regija sjever vodeća je u Hrvatskoj prema udjelu prihoda od prodaje u inozemstvu u ukupnim prihodima. U duljem razdoblju (2015. – 2018.) bio je veći od 30 posto, dok se za RH kretao oko 20 posto – kaže Nikola Nikšić, certificirani savjetnik za menadžment iz tvrtke Konter.
Lagani pad
Nikšić dodaje da ipak postoji i nešto što zabrinjava. Iz trenutačno dostupnih podataka iz godišnjih izvještaja za 125 tisuća poduzeća za 2019. vidi se da je vrijednost prihoda od izvoza za 2019. za 24,2 milijarde kuna manja od vrijednosti za 2018. te da je udio prihoda od izvoza pao na 17,4%.
– U regiji sjever broj izvoznika nije znatno pao, samo jedan posto za razliku od RH, gdje je broj izvoznika pao za šest posto. U sjevernoj regiji pad prihoda od izvoza izražen u postocima približan je vrijednosti za RH (za sjever 15,1%), a udio izvoza u prihodima pao je na 27%. Ako bi ti podaci bili točni i ako se nakon objave preostalih godišnjih izvješća udjeli znatnije ne promijene, to bi značilo da se već u 2019., prije pandemije osjetio efekt očekivanoga ekonomskog zastajanja u zemljama koje su naša dominantna izvozna tržišta. Na žalost, kada je u pitanju izvoz, a za regiju sjever to je iznimno važna tržišna perspektiva, davno je konstatiran kontinuiran izostanak sistemskih rješenja i aktivnosti koje bi utjecale na povećanje prihoda od izvoza, jačanje konkurentnosti hrvatske ekonomije i umanjile štete od interne recesije na domaćem tržištu – objašnjava Nikšić.
Blaga dominacija
U regiji sjever djeluje 14 tisuća poduzetničkih organizacija, što predstavlja 11% ukupnog broja poduzetničkih organizacija u RH. Zapošljavaju 126 tisuća radnika, što je udio od 13,3% u ukupnom broju radnika realnog sektora RH (947 tisuća). Udio poslovnih prihoda koje su ostvarili za 2019. iznosi 743 milijarde kuna, nešto je manji u odnosu na broj poduzeća i radnika, i iznosi 10,3%. Gotovo proporcionalno udjelu prihoda, identičan je i udio neto profita regije – 10,8% (sjever 3 – RH 28,2 milijarde kuna).
Mjereno udjelima kvantitativnih podataka, u regiji je vodeća Varaždinska županija, koja s 30% poduzeća i 35% uposlenih (43 tisuće) regije ostvaruje 36% poslovnih prihoda i 35% neto profita regije sjever. Blago dominira nad Međimurskom županijom (udio od 25% u broju poduzetnika regije, 23% u broju zaposlenih, 21% u poslovnim prihodima i 22% u neto profitu) te Krapinsko-zagorskom (17% – 17% –18% – 21%). Prema tim kvantitativnim kriterijima preostale dvije županije iskazuju oprečne udjele: Bjelovarsko-bilogorska (16% – 12% – 11% – 5%) i Koprivničko-križevačka (14% – 14% – 16% – 18%).
Broj poduzeća Bjelovarsko-bilogorske županije od 2,2 tisuće gotovo je identičan broju poduzeća u Krapinsko-zagorskoj, ali upošljavaju manje radnika i generiraju znatno manje prihoda i s malim udjelom neto profita sudjeluju u neto rezultatu regije. Ta županija nema 'teškaše' koji generiraju velike prihode kao što su Vindija (3 milijarde kuna), Koka (1,3 milijarde) i Boxmark (1,2 milijarde) u Varaždinskoj, Podravka (2,1 milijardu) i KTC (1,6 milijardi) u Koprivničko-križevačkoj županiji, Vetropack (0,88 milijardi) i Omco Croatia (0,64 milijarde). U Bjelovarsko-bilogorskoj samo je jedno poduzeće s poslovnim prihodima većima od od pola milijarde kuna (Prima Commerce, 0,52), dok su u Međimurju tri igrača s tom razinom prihoda (MI Vajda –0,52, L&P tehnologije – 0,51 i Metss – 0,47).
Bez strateške transformacije
Prema veličini struktura poduzetnika regije sjever odgovara standardu za cijelu RH. Velika 43 ostvaruju 23,6 milijardi kuna ili 30% poslovnih prihoda regije, 200-tinjak srednje velikih 20 milijardi ili 26%, a 1500 malih 23 milijarde ili 30%. Ostatak od 14% poslovnih prihoda regije ostvaruje 12 tisuća mikropoduzetnika s 32 tisuće ili jednom četvrtinom radnika regije.
– U regiji sjever, kao i u cijeloj RH, nakon 2015. kada su investicije u novu dugotrajnu imovinu iznosile više od tri milijarde kuna (za Hrvatsku više od 37 milijardi kuna) došlo je do znatnog pada u 2016. i nakon toga stagnacija u sljedeće tri godine. Poduzeća su se uglavnom fokusirala na jačanje prodaje robe i usluga iz postojećeg portfelja na postojećim tržištima, uzdajući se u njihov rast, izbjegavajući izlazak iz zone komfora i ulazak u nove poslovne pothvate i promjene. U proteklom se razdoblju uporno orkestrirano izbjegavalo pokretanje novih investicijskih ciklusa na područjima istraživanja i razvoja, širenja tržišta, povećanja dodane vrijednosti robe i usluga, razvoja novih kompetencija i poslovnih modela i digitalnih platformi za potporu poslovanju – napominje Nikšić.
S obzirom na to da se na razini države, kada se to s obzirom na povoljne uvjete iz eksternoga gospodarskog okružja moglo, nisu provele promjene s obilježjima 'strateške transformacije', isto se nije dogodilo ni u većini poduzetničkih organizacija. A to se odnosi i na poduzetništvo regije sjever i vidljivo je iz trendova i vrijednosti ključnih pokazatelja promatranih u petogodišnjem razdoblju. Tek blagi rast u iznimno povoljnom razdoblju ne jamči sigurnost i stabilnost u krizi kakva nas je pogodila kada se na nadolazeću ekonomsku krizu nadogradila nepogoda zvana korona.
Uspješni 'teškaši'
A korona se dogodila i 'teškašima' poput Podravke, Belupa ili Vetropack Straže, koji su unatoč krizi nastavili poslovati prilično uspješno, iako je bilo malih trzavica, prije svega u Vetropack Straži. Iako je 2019. godine Grupa u globalu uprihodila 700 milijuna franaka, tvornica u Humu zaslužna je za 20 posto prodaje, što predstavlja petinu cijele Grupe. No, zbog velike izvozne orijentacije i zbog fokusa na kanal HoReCa, početak 2020. i koronakriza doveli su Vetropack Stražu u probleme.
– Sad se malo oporavljamo i nadamo se da će ići nabolje. Rezultat na kraju godine bit će lošiji u odnosu na naše planove i prošlu godinu, ali vjerujemo u oporavak 2021. godine – zaključuje Tihomir Premužak, predsjednik Uprave Vetropack Straže nedavno na Liderovu Klubu izvoznika.
Podravka je ne samo preživjela krizu već je u ovih nekoliko mjeseci koronakrize nastavila sa snažnim rastom prihoda od prodaje i dobiti.
– Unatoč izazovima zbog pandemije COVID-19, kompanija je uspješno odgovorila na krizu. Prihodi od prodaje Grupe Podravka u prvom tromjesečju 2020. godine porasli su za 211,3 milijuna kuna, odnosno 20,8 posto te je ostvarena neto dobit u iznosu od 91 milijun kuna, što predstavlja rast od 13,5 posto u odnosu na godinu ranije. Unatoč tome što je travanj donio prvi negativni utjecaj na prihode na određenim tržištima, s optimizmom gledamo na razdoblje koje je pred nama – kažu u Podravci.
Kao uspješna kompanija Podravka nije imala potrebe tražiti mjere pomoći jer je uspjela održati pozitivno poslovanje i povećati profitabilnost u prvom kvartalu, nije bilo otpuštanja, štoviše, zadržani su svi radnici, a nije bilo ni smanjivanja plaća već je dodatno unaprijeđen materijalni status isplatom uvećanog regresa do visine maksimalnoga neoporezivog iznosa od 3000 kuna neto. Što se tiče očekivanja od neizvjesne jeseni, iz tvrtke kažu kako trenutačno nije vrijeme dugoročnih planiranja već je vrijeme brzih reakcija.
– Snaga brendova potvrđuje se upravo u njihovoj sposobnosti prilagodbe izvanrednim uvjetima poslovanja, a Podravka je u proteklom razdoblju to i dokazala. Od jeseni očekujemo samo da se naši razvojni projekti i sve investicije nastave sukladno našim planovima – zaključuju u Podravci.
Redefiniranje procesa
Kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa promijenila je dosadašnju paradigmu kako društvenog, tako i ekonomskog sustava, a tijekom krize koja još uvijek traje postalo je evidentno da je farmaceutska industrija strateška industrija, jer na njezinoj snazi počiva održivost zdravstvenog sustava. Zbog toga su se u posljednjih nekoliko mjeseci u Belupu svi organizacijski i poslovni procesi odvijali intenzivnijim tempom kako nijedno tržište i nijedan pacijent ne bi ostali bez potrebne terapije.
– Kriza nas je izložila brojnim ograničenjima, ali i uputila na nove prilike. Promijenila je logiku upravljanja kompanijom tako da je redefinirala procese – dodatno potaknula digitalnu transformaciju, u nekim organizacijskim cjelinama promijenila koncept organizacije rada, usmjerila ga na manje timove, ali i korištenje novih komunikacijskih kanala i alata. Morali smo biti brzi, jer u krizi trenutačna znanja, kompetencije i resursi gube na vrijednosti – ističu u Belupu.
Belupo kao i Podravka pozdravlja Vladine mjere koje su povučene za vrijeme krize, ali u njemu kažu kako se njima nisu koristili jer za to nije bilo potrebe te, kao i u Podravki, otpuštanja nije bilo.
– Ipak, iako se nismo koristili mjerama pomoći, treba naglasiti da je hrvatskoj farmaceutskoj industriji potrebna neposredna strateška podrška države kako bi oslobodila sve svoje potencijale, a na korist cijeloga društva. Proces je započet promjenom ključne regulative u području politike lijekova, za što je trebalo gotovo desetljeće, a koja je završena početkom 2019. godine donošenjem novih pravilnika o lijekovima. Predstojeći dio procesa je dodatno snažnije uključivanje generičkih lijekova u liječenje pacijenata u Hrvatskoj, prema uzoru na bogatije zemlje koje se u svojim piramidama liječenja koriste upravo ovim portfeljem lijekova, radi širenja njihove dostupnosti većem broju pacijenata te ostvarenja znatnih ušteda. Isto bi trebalo učiniti i u Hrvatskoj, što je neposredna nadležnost i ovlast Ministarstva zdravstva te HZZO-a – objašnjavaju u Belupu.
Prioriteti tvrtke za nadolazeće razdoblje su održavanje proizvodnje, opskrbe i distribucije visokokvalitetnih lijekova pacijentima i tijekom globalne zdravstvene krize.
– Poslovanje farmaceutske industrije zahtijeva pomno planiranje procesa proizvodnje, a zalihe sirovina omogućuju kontinuiranu opskrbu tržišta, ne samo trenutačno vitalnim, već svim proizvodima iz portfelja. Ipak, treba naglasiti da većina sirovina koju sada kupujemo od svjetskih dobavljača ima višu cijenu i, također, avansno plaćanje. Nažalost, našu revnost u dinamici opskrbe tržišta ne prati i naplata dospjelih potraživanja, koja je s inicijalnih 60 proklizala na više od 90 dana, a dugovi otežavaju poslovanje – zaključuju u Belupu.