Šou, kojeg TV kuća CBS opisuje kao spoj ‘filatropije i zabave‘, javnost je proglasila najlošijim konceptom u novijom povijesti, jer je banalan, trivijalan, a i šalje krivu poruku
Aktivisti diljem svijeta, oni pravi, a i vi u foteljama, ujedinimo se! Vrijeme je da se zajedno, glasom i klikovima, izborimo za ukidanje reality showa o – aktivistima! Tako bi otprilike mogla zvučati poruka koju su odaslali neki mediji, aktivisti i usijani društveni komentatori nakon što su čuli vijest da TV kuća CBS lansira novi reality show The Activist u kojem će se prijavljeni aktivisti boriti za financiranje svojih projekata iz domene obrazovanja, okoliša i zdravlja. Uvaženi žiri sastavljen od slavnih osoba – Ushera, Priyanke Chopre i Julianne Hough (od svake druge imalo osviještene osobe na planetu razlikuje ih samo koja nula više na računu) trebao bi mentorirati strastvene, ambiciozne aktiviste, a konačnu će odluku o pobjedničkom projektu donijeti nitko drugi nego statistika na društvenim mrežama.
Iako su iz CBS-a izjavili da ni na koji način ne žele trivijalizirati aktivizam već, upravo suprotno, podržati napore svakog pojedinca da svijet učini boljim mjestom, javnost to 'ne puši'. Taj spoj 'filantropije i zabave' zvuči kao jedan od najlošijih TV koncepata u novijoj povijesti, kao sadržaj pored kojeg reality showovi poput, primjerice, srpske Zadruge izgledaju smisleno.
Problemi šoua
Problem s The Activistom kojeg uz CBS producira i Global Citizen jest što je koncept prilično površan, ali i što je trend 'social' aktivizma shvaćen previše doslovno. Naime, reality format je prilično versatilan. U takvim se šouvovima mogu natjecati kuhari, slikari, starlete i krovopokrivači te on doista može zabavan, pa čak i poučan. No, aktivizam je teren u koji je najbolje ne ulaziti. Pogotovo ne tako da se jedan društveni cilj natječe protiv drugog, a da onda još i konačnog pobjednika odredi 'online engagement' i/ili mišljenje (nekvalificiranog) selebriti žirija. To bi bilo otprilike kao da borba za rasnu jednakost Martina Luthera Kinga pobijedi ženska prava Glorie Steinem, jer je prikupio više srčeka na Instagramu.
S druge strane, moderni aktivizam je danas postao mainstream upravo zahvaljujući društvenim mrežama, njihova je uloga u mijenjaju globalnim pokretima (BLM, #metoo) prilično značajna te ih zbog toga ne treba diskvalificirati. Međutim, klikabilnost ili gledanost ne smiju biti valuta kojom se mjeri važnost društvenog cilja, a niti je poželjno aktivnost na društvenim mrežama brkati s pravom borbom za društveni boljitak. To je potpuno kriva poruka.
Dakle, nema ništa loše u tome da se radi šou koji se vrti oko aktivizma, pa da, primjerice, nadobudni mladi ljudi nauče kako reklamirati svoju misiju ili je učiniti viralnom, viđenom, ali ova je premisa naprosto krivo postavljena. Ili, kako je to lijepo objasnio korisnik Twittera koji se krije pod nadimkom Halalcoholism, 'kako biste spriječili globalno zagrijavanje, morate zatražiti savjet mudrog R&B pjevača Ushera o tome kako napraviti ubojiti TikTok koji će prikupiti dovoljno online engagementa da nokautira vašeg glavnog rivala, seronju koji želi iskorijeniti malariju'.
Stoga, umjesto na misiju ili zanimanje aktivist, naglasak se stavio na selebritije, šou, zabavu, nadmetanje, pare, TikTok i Instagram. Budući da se aktivisti ionako stalno bore za ostvarenje svojih ciljeva, zašto bi se borili i međusobno? Gledanost nije dobar odgovor.