Svaka komunikacija (bez obzira na medij) koju potrošač ne može odmah identificirati kao plaćen sadržaj, a ne programski sadržaj medija, nije u suglasju sa zakonom
Na profilima domaćih influencera ponekad se mogu naći postovi koji izgledaju otprilike ovako: 'Probajte ovaj proizvod, jer, ja vam se kunem, nije plaćena reklama'. No, kad je post zaista reklama, nema nikakvog upozorenja, ne naglašava se apsolutno ništa, a kamoli da je post plaćen. Ovo prvo ne bi trebali raditi (naglašavati da post nije plaćen), dok potonje bi i to ne samo iz etičkih razloga već zato jer tako nalaže zakon. I OK, možda smo se previše naviknuli na to da je u Lijepoj našoj sve naopako, pa žmirimo na taj paradoks, ali pravila igre su tu posve jasna - oglašivači i influenceri tako uporno krše zakon.
Složeno područje
Kako kaže stalni sudski vještak za oglašavanje i tržišno komuniciranje Kamilo Antolović, zakon (odredbe) su jasne; svaki plaćeni sadržaj (oglas) mora biti odvojen, označen i ne smije kod potrošača stvoriti zabunu. Dakle, svaka komunikacija (bez obzira na medij) koju potrošač ne može odmah identificirati kao plaćen sadržaj, a ne programski sadržaj medija nije u suglasju sa zakonom.
- Zašto influenceri ne označavaju svoje sadržaje, a koji su plaćeni na bilo koji način, sukladno propisima, je pitanje za njih same; po mojoj prosudbi što iz neznanja, a što zbog veće uvjerljivosti komuniciranih sadržaja, bez obzira gdje, kako i na kojoj mreži bili objavljeni - kazao je Antolović.
I dok bi drugi mediji vjerojatno dobili po repu zato što objavljuju plaćene reklame bez ikakve oznake, oglašivači do maksimuma iskorištavaju činjenicu da se nitko ne bavi influencer marketingom na društvenim platformama, posebno na Instagramu. Iako je praćenje oglašavanja na digitalnim kanalima složeno i uključuje prekogranične aspekte, druga su tržišta (npr. Australija, Kanada, SAD, Velika Britanija) dokazala da je to itekako moguće. Uz malo volje, naravno.
- Ukupno uzevši, komunikacija na društvenim mrežama (npr. Instagram) ima pravni (zakonodavni) aspekt uređivanja pa i sankcioniranja te etički (samoregulatorni) aspekt samoregulacije i sankcioniranja. Za pravni dominirajuću kontrolu ima nadležna inspekcija (zaštita potrošača), odnosno Državni inspektorat, a za etički (samoregulatorni) sva tijela, organizacije ili udruge koja prate etičnost oglašavanja (HGK, HURA, HUOJ…) - zaključio je Antolović.
Dakle, ako postoje zakoni i tijela zadužena za njihovu provedbu, posve je nejasno zašto još nitko ništa ne poduzima po pitanju influencer marketinga. Možda je to previše posla?