Koncept kraćeg radnog vremena u posljednje vrijeme postaje sve primamljiviji i polako se uvlači u poslovnu zajednicu. To zapravo nije ni čudno, jer tko još može pronaći vremena za sve stvari koje volimo? Je li razumno da u našoj potrazi za srećom počnemo manje raditi? Zagovornici ovog koncepta kažu naravno da je, ali većina još uvijek nije usvojila ovakav način rada.
Današnja infografika pokazuje podatke iz Svjetskog izvještaja o sreći iz 2019. godine i OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) kako bi se vidjela povezanost između sreće neke zemlje i prosječnog radnog vremena po osobi.
Što se događa kad previše radimo?
Nezdrave nuspojave radnog vremena su već dobro utvrđene i prije svega to su stres i kronični umor, ali u nekim slučajevima nuspojave mogu biti i mnogo ekstremnije.
Na primjer, American Heart Association, koja financira kardiovaskularna medicinska istraživanja u SAD-u, otkrila je da ljudi mlađi od 50 godina koji rade više od deset sati na dan desetljeće ili duže imaju veći rizik od moždanog udara. Druga studija, provedena u 14 zemalja, zaključila je da ljudi koji provode više od deset sati na poslu duži period vremena imaju 12 posto veću šansu da počnu s pretjeranim alkoholiziranjem.
Znači, prekomjeran rad nije dobar za zdravlje, a što se dogodi kada, umjesto deset, provedemo šest ili manje sati na poslu ili kada, umjesto pet, radimo četiri dana.
Sljedeće dvije tablice prikazuju najsretnije ali i najnesretnije zemlje, a rezultati se kreću od 0 do 10, gdje 10 predstavlja najsretniji mogući život.
Na temelju podataka čini se da postoji određeni stupanj povezanosti između čovjekove sreće i broja sati u kojima radi.
U pet najsretnijih država radi se 100 sati manje od prosjeka, dok se u onim nesretnim radi više od prosjeka, u Grčkoj čak 264 sata više. Dodajmo da u Svjetskom izvještaju o sreći iz 2019. Hrvatska zauzima 75. mjesto od 156, Srbija je na 70. mjestu, a zanimljivo da je Kosovo na visokom 46. mjestu.
Sreća je, međutim, višestruka i trebali bismo izbjegavati donošenje zaključaka iz jedne varijable. Na primjer, Svjetsko izvješće o sreći za 2019. izračunava rezultate sreće na temelju osam različitih mjernih podataka. To su pozitivni efekti, negativni, socijalna potpora, sloboda, korupcija, velikodušnost, BDP po glavi stanovnika i zdrav životni vijek.
Imajući to u vidu, možemo napraviti nekoliko dodatnih zapažanja. Prije svega, treba vidjeti da je četiri od pet najsretnijih zemlja smješteno na sjeveru Europe. Skandinavci su poznati po niskim stopama korupcije i snažnoj socijalnoj sigurnosti. S druge strane ljestvice, najnesretnije zemlje muče ekonomski problemi, korupcija i slaba socijalna sigurnost.
Nekoliko primjera
Poslodavci danas eksperimentiraju s kraćim radnim vremenom kako bi vidjeli jesu li sretniji zaposlenici zapravo bolji radnici.
Imamo primjer tvrtke s Novog Zelanda, Perpetual Guardian koja se bavi nekretninama. Testirali su četverodnevni radni tjedan. Test se pokazao uspješnim, razina stresa kod zaposlenika pala je za sedam posto, dok je zadovoljstvo životom poraslo za pet posto, no produktivnost je ostala ista.
Drugi primjer je iz Švedske, tvrtka Filimundus isprobala je šestosatni radni dan i s obzirom na dobre rezultate, ostali su pri tom izboru. Što se produktivnosti tiče, rezultati su bili mješoviti, ovisno o odjelima. Također, ova tvrtka je iskušala i sedmodnevni radni tjedan, ali učinci nisu bili pozitivni, naprotiv.
Čak su i u Japanu, zemlji poznatoj po kultu prekovremenog rada, uredi Microsofta skratili tjedan na četiri radna dana, što je povećalo produktivnost za impresivnih 40 posto, dok su zaposlenici bili mnogo sretniji.
I u Hrvatskoj imamo primjer tvrtke koja je skratila radni tjedan na samo četiri dana. Riječ je o tvrtki za konzalting Logička matrica koji su zadovoljni modelom i ostali su na kraćem radnom tjednu. No, oni su ipak zadržali radno vrijeme od 40 sati tjedno, budući da je to zakonska obaveza. To znači da svaki zaposlenik ima slobodan dan u tjednu, ali ostala četiri radi deset sati dnevno. Koliko će se to pokazati uspješnim, pokazat će vrijeme, ali kako sad kažu iz tvrtke, ne misle se vraćati na stari režim rada.
Iako su rezultati ovih ranih eksperimenata zaista obećavajući, otkrivene su i razlike među industrijama. Dok se kod nekih produktivnost povećava, kod drugih pak stagnira, ali osjećaj sreće i zadovoljstva raste kod svih. Poslodavci, što čekate!
