Narcisi-lideri su vješti u maskiranju svojih nedostataka i znaju istaknuti one osobine koje žele imati ili su umislili da ih imaju. I upravo zato, poručuju znanstvenici, samouvjeren stav ne treba brkati sa sposobnošću. Kod narcisa je ona - vrlo prosječna.
Bivši američki predsjednik Donald Trump je za mnoge bio ultimativno utjelovljenje narcisoidnog lidera. No, to što je Trump možda prva asocijacija, prva slika koja se pojavi pred očima na spomen te sintagme, ne znači da narcisoidni lideri ne vire iza svakog sokaka. Zapravo, prije Covida-19, svijet je poharala (i još uvijek traje u beskrajnom broju valova) pandemija narcisa, vrlo uspješnih ličnosti koje posjeduju oprečne karakteristike - istovremeno su beskrajno šarmantni, samouvjereni i ulijevaju povjerenje, ali i zavidni, agresivni, neempatični, koristoljubivi, skloni druge iskorištavati za ispunjenje vlastitih ciljeva ili pak da im nahrane osjećaj grandioznosti.
Kako prenosi Psychology Today, istraživanja su pokazala da bogataši, uspješni umjetnici i visoko-plaćeni menadžeri, pa čak i predsjednici imaju više narcisoidnih karakteristika u usporedbi s 'običnim' pukom, ali i da u posljednje vrijeme raste broj narcisa u javnom prostoru. Kako bi istražili korijene narcisoidnosti, otkrili odrastaju li narcisoidna djeca u lidere i je li narcisoidnost ujedno uvjet za uspješno vodstvo, tim nizozemskih znanstvenika proveo je prvo istraživanje među djecom i došao do vrlo zanimljivih zaključaka. Kao prvo, i djeca padaju na šarm vršnjaka narcisa i rado ih proglašavaju vođama. No, to što su oni voljni prihvatiti lidersku poziciju ne znači da su u njoj i uspješni.
Djeca padaju na šarm
Naime, znanstvenici su otkrili da se kod djece do sedme godine jasno mogu prepoznati narcisoidne karakteristike. Ta djeca misle da su posebna te da zato zaslužuju bolji tretman, ekstra privilegije, ali i da su uzori koje vršnjaci trebaju slijediti. Ona su šarmantna, samouvjerena i jasno znaju što žele. U svrhu istraživanja, znanstvenici su okupili 332 djece dobi od sedam do 14 godina i tražili ih da imenuju članove za koje smatraju da bi bili dobri lideri (osobe koje odlučuju nešto u ime grupe, šefovi). U čak 96 posto slučajeva klinci su odabrali vršnjake koji posjeduju neke narcisoidne karakteristike. Kako bi pak ispitali jesu li narcisi ujedno i dobri lideri grupu su podijelili u odbore, a svaki je dobio zadatak odabrati najboljeg kandidata za policajca i to na osnovu njihovih osobina (primjerice, voli pomagati ljudima, ne boji se mraka, dobar je u karateu). Izbor je bio timski rad, a lider je imao zadatak voditi grupu, poticati diskusiju i donijeti konačnu odluku. Istraživanje je pokazalo da narcisi nisu ništa bolji od prosjeka, odnosno da su njihove liderske vještine naprosto umišljene.
Dakle, narcise lidere od ostatka grupe razlikuje samo to što su vješti u maskiranju svojih nedostataka i znaju istaknuti one osobine koje žele imati ili su umislili da ih imaju. Drugim riječima, jedina stvar po kojoj su bolji od drugih je njihova sposobnost da ostave dobar dojam. I upravo zato, poručuju znanstvenici, valja učiti od klinaca te samouvjeren stav ne brkati sa sposobnošću. Kod narcisa je ona - vrlo prosječna.